Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2243/08 (N. K.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2243/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2243/08, rješavajući apelaciju Nikole Kliske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Kliske, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Uvp-07-

000 169 od 28. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nikole Kliske, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu broj 014-0-U-07-

000 063 od 26. juna 2007. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banja Luka broj 1079158609 od 27. februara 2007. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Istočno Sarajevo broj 1079158609 od 20. oktobra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nikola Kliska (u daljnjem tekstu: apelant) iz Pala, podnio je, 23. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 169 od 28. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda u Istočnom Sarajevu (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 014-0-U-07-000 063 od 26. juna 2007. godine, Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Odjeljenja za rješavanje o pravima iz penzijskog i invalidskog osiguranja u drugom stepenu Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odjeljenje Fonda PIO) broj 1079158609 od 27. februara 2007. godine i Rješenja Fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Republike Srpske, Filijala Istočno Sarajevo (u daljnjem tekstu: Filijala Fonda PIO) broj 1079158609 od 20. oktobra 2006. godine.

2. Rješenjem Filijale Fonda PIO broj 1079158609 apelantu je priznato pravo na starosnu penziju počev od 13. jula 2001. godine u mjesečnom iznosu od 366,90 KM. Isplata penzije određena naprijed navedenim rješenjem je obustavljena 14. septembra 2001. godine, jer je apelant zasnovao radni odnos.

3. Apelant je 11. novembra 2005. godine podnio zahtjev za priznavanje prava za isplatu starosne penzije počev od 29. jula 2005. godine, te zahtjev da se odredi novi iznos penzije. Odlučujući po tom zahtjevu, Filijala Fonda PIO je donijela Rješenje broj 1079158609 od 19. januara 2006. godine, koje je poništeno rješenjem Odjeljenja Fonda PIO isti broj od 10. aprila 2006. godine i predmet je vraćen prvostepenom organu na ponovni postupak.

4. Odlučujući u ponovnom postupku, Filijala Fonda PIO je donijela Rješenje broj 1079158609 od 20. oktobra 2006. godine, potvrđeno rješenjem Odjeljenja Fonda PIO isti broj od 27. februara 2007. godine, kojim je apelantu priznato pravo na isplatu i određen novi iznos starosne penzije, počev od 11. novembra 2005. godine u iznosu od 558,82 KM mjesečno, te je određeno da će se ovako određena penzija usklađivati mjesečno prema stanju sredstava u Fondu namjenjenih za isplatu penzija, dok je apelant odbijen u dijelu zahtjeva koji se odnosi na period isplate penzije od 29. jula 2005. godine do 10. novembra 2005. godine.

5. Protiv Rješenja Odjeljenja Fonda PIO broj 1079158609 od 27. februara 2007. godine, apelant je podnio tužbu Okružnom sudu, koji je Presudom broj 014-0-U-07-000 063 od 26. juna 2007. godine odbio tužbu kao neosnovanu.

6. Apelant je ponio zahtjev za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 014-

0-U-07-000 063 od 26. juna 2007. godine, koji je Presudom Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 169 od 28. maja 2008. godine odbijen kao neosnovan.

7. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost ratione materiae

9. U konkretnom slučaju apelant se u dijelu apelacije žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-000 169 od 28. maja 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 014-0-U-07-000 063 od 26. juna 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Vrhovnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Protek roka

10. S obzirom na to da je apelantu 30. juna 2007. godine uručena Presuda Okružnog suda broj 014-0-U-07-000 063 od 26. juna 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbe člana 16. stav 4. tač. 4. i 9.Pravila Ustavnog suda, prema kojim će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2243/08 (N. K.) | Sudska praksa | Aktio