Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2273/08 (Kanton Sarajevo, Općinski sud u Sarajevu)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Ponavljanje postupka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2273/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2273/08, rješavajući apelaciju Kantona Sarajevo, Općinskog suda u Sarajevu, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantona Sarajevo, Općinskog suda u Sarajevu, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Up-2/05 od 29. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Kantona Sarajevo, Općinskog suda u Sarajevu, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-1162/00 od 18. decembra 2003. godine, rješenja Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine broj DF-1-BD-1-352/2000 od 8. maja 2000. godine i rješenja Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, Filijala Sarajevo broj 188/2000 od 24. marta 2000. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Kanton Sarajevo, Općinski sud u Sarajevu, (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Pravobranilaštvo Kantona Sarajevo, podnio je, 25. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj Up-2/05 od 29. aprila 2008. godine, presude Vrhovnog suda broj U-1162/00 od 18. decembra 2003. godine, rješenja Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Fond PIO) broj DF-1-BD-

1-352/2000 od 8. maja 2000. godine i rješenja Društvenog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje Bosne i Hercegovine, Filijala Sarajevo (u daljnjem tekstu: Filijala Fonda PIO) broj 188/2000 od 24. marta 2000. godine.

2. Rješenjem Filijale Fonda PIO broj 188/2000 od 24. marta 2000. godine, koje je potvrđeno rješenjem Fonda PIO broj DF-1-BD-1-352/2000 od 8. maja 2000. godine, naloženo je Općinskom sudu I u Sarajevu kao obvezniku uplate doprinosa da Fondu PIO uplati neuplaćeni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje u iznosu od 22.133,08 KM, i to na ime glavnice iznos od 16.832,08 KM i kamata iznos od 5.301,00 KM.

3. Odlučujući po tužbi Kantona Sarajevo, Općinskog suda I u Sarajevu, podnesenoj protiv rješenja Fonda PIO broj DF-1-BD-1-352/2000 od 8. maja 2000. godine, Vrhovni sud je donio presudu broj U-1162/00 od 18. decembra 2003. godine kojom je odbio tužbu.

4. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o o sudovima Kantona Sarajevo („Službene novine Kantona Sarajevo“ broj 12/03) Općinski sud I u Sarajevu i Općinski sud II u Sarajevu spojeni su u jedninstveni Općinski sud u Sarajevu.

5. Apelant je, 5. oktobra 2005. godine, podnio tužbu za ponavljanje postupka okončanog presudom Vrhovnog suda broj U-1162/00 od 18. decembra 2003. godine. Vrhovni sud je rješenjem broj Up-2/05 od 29. aprila 2008. godine odbacio tužbu. U obrazloženju predmetnog rješenja je navedeno da apelant nije učinio vjerovatnim postojanje zakonskih osnova za ponavljanje postupka iz člana 47. stav 1. tačka 5, u vezi sa tačkom 1. istog člana Zakona o upravnim sporovima ("Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" broj 9/05, u daljnjem tekstu: ZUP), niti se u tužbi za ponavljanje postupka pozvao na postojanje ostalih zakonskih osnova za ponavljanje sudskog postupka, pa je sud na osnovu člana 51. stav 2. ZUP-a odlučio kao u dispozitivu rješenja.

6. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost ratione materiae

8. U konkretnom slučaju apelant se , u dijelu apelacije, žali na rješenje Vrhovnog suda broj Up-2/05 od 29. aprila 2008. godine, kojim je odbačen njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog upravnog spora. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni građanska prava i obaveze apelanta. Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).

9. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o tužbi za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o tužbi za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Protek roka

10. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Vrhovnog suda, broj U-1162/00 od 18. decembra 2003. godine s obzirom da je apelant 5. oktobra 2005. godine podnio tužbu za ponavljanje postupka okončanog tom presudom. Apelant je, dakle, predmetnu presudu primio prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 25. jula 2008. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija u ovom dijelu podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2273/08 (Kanton Sarajevo, Općinski sud u… | Sudska praksa | Aktio