Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2277/08 (N. V.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
  • Protek roka
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2277/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2277/08, rješavajući apelaciju Nebojše Vučetića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač..4.i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojše Vučetića, podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-

Uvp-07-000 058 od 14. maja 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nebojše Vučetića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-U-

06-000 452 od 21. decembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske broj 18.02/4-328/06 od 3. aprila 2006. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka broj 05-050-02-02-175/00 od 10. oktobra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Nebojša Vučetić (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa Ruža Blagojević, advokat iz Banje Luke, podnio je, 23. jula 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Uvp-07-000 058 od 14. maja 2008. godine, Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-U-06-000 452 od 21. decembra 2006. godine, rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) broj 18.02/4-328/06 od 3. aprila 2006. godine i rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, Odsjek Banja Luka (u daljnjem tekstu: Odsjek) broj 05-050-02-02-175/00 od 10. oktobra 2005. godine.

2. Rješenjem Odsjeka broj 05-050-02-02-175/2000 od 20. avgusta 2003. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 05-050-01-785/03 od 20. oktobra 2003. godine, potvrđeno je da je apelant na dan 1. aprila 1992. godine bio nosilac stanarskog prava na stanu pobliže opisanom u dispozitivu prvostepenog rješenja, te da mu se dozvoljava vraćanje u posjed predmetnog stana, a da privremenom korisniku N.J. prestaje pravo privremenog korištenja stana, bez prava na alternativni smještaj.

3. N.J, je podnio tužbu protiv rješenja Ministarstva broj 05-050-01-785/03 od 20. oktobra 2003. godine, koju je Vrhovni sud uvažio presudom broj U-1363/03 od 1. juna 2005. godine i poništio osporeni akt.

4. Postupajući po Presudi Vrhovnog suda broj U-1363/03 od 1. juna 2005. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje broj 05-050-01-764/05 od 14. jula 2005. godine, kojim je poništilo rješenje Odsjeka broj 05-050-02-02-175/2000 od 20. avgusta 2003. godine i predmet vratilo prvostepenom organu na ponovni postupak.

5. Odlučujući u ponovnom postupku, Odsjek je donio rješenje broj 05-050-02-02-175/00 od 10. oktobra 2005. godine, potvrđeno rješenjem Ministarstva broj 18.02/4-328/06 od 3. aprila 2006. godine, kojim je odbijen apelantov zahtjev za povrat predmetnog stana kao neosnovan.

6. Protiv rješenja Ministarstva broj 18.02/4-328/06 od 3. aprila 2006. godine, apelant je podnio tužbu, koju je Okružni sud odbio kao neosnovanu presudom broj 011-0-U-06-000 452 od 21. decembra 2006. godine.

7. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda broj 011-

0-U-06-000 452 od 21. decembra 2006. godine, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan presudom broj 118-0-Uvp-07-000 058 od 14. maja 2008. godine.

8. Apelant se žali da je u predmetnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, pravo na imovinu zaštićeno članom II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i pravo na slobodu kretanja iz člana II/3.m) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 2. Protokola broj 4. uz Evropsku konvenciju.

9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9.Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

Dopustivost ratione materiae

10. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 118-0-Uvp-07-

000 058 od 14. maja 2008. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda broj 011-0-U-06-000 452 od 21. decembra 2006. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih postupaka, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Okružnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Protek roka

11. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda, s obzirom da je presuda Vrhovnog suda, kojom je odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitvanje navedene presude Okružnog suda, donesena 14. maja 2008. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 23. jula 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač.4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2277/08 (N. V.) | Sudska praksa | Aktio