Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2389/08 (JU Osnovna škola Olovo)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2389/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2389/08, rješavajući apelaciju JU Osnovna škola Olovo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija JU Osnovna škola Olovopodnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000810 od 20. maja 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici, broj 004-0-Gž-06-001 082 od 26. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom-Odjeljenje u Olovu, broj 0-P 79/05 od 24. februara 2006. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. JU Osnovna škola Olovo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Olova, koju zastupa zakonski zastupnik Avdo Hasanspahić, podnio je 1. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000810 od 20. maja 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 004-0-Gž-06-001 082 od 26. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom-Odjeljenje u Olovu (u daljnjem tekstu Općinski sud), broj 0-P 79/05 od 24. februara 2006. godine.

2. Presudom Općinskog suda apelant je obavezan da Tajibu Išeriću (u daljnjem tekstu: tužilac) isplati iznos od 8.791,55 KM na ime manje isplaćene plaće, neisplaćenog dijela toplog obroka, neisplaćenog regresa sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. juna 2005. godine kao dana podnošenja tužbe do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.410,00 KM.

3. Kantonalni sud je žalbu apelanta i umješača na strani apelanta (ZE-DO kanton Zenica) odbio i potvrdio presudu Općinskog suda. Apelant i umješač na strani apelanta su protiv drugostepene presude izjavili reviziju Vrhovnom sudu.

4. Vrhovni sud je rješenjem, broj 070-0-Rev-07-000810 od 20. maja 2008. godine odbacio reviziju apelanta i umješača na strani apelanta kao nedozvoljenu obrazlažući je odredbom člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kojim je propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Pošto se u konkretnom slučaju radi o novčanom potraživanju, a pobijani dio pravomoćne presude (8.791,55 KM) ne prelazi vrijednosni kriterij (10.000,00 KM) za dopustivost revizije iz citirane odredbe ZPP-a, revizija kao vanredan pravni lijek nije dopuštena. Također, utvrđeno je da nema osnova za primjenu odredbe člana 237. stav 3. ZPP-a, budući da po ocjeni suda odlučivanje po predmetnoj reviziji ne bi bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

5. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska Konvencija) i povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-

07-000810 od 20. maja 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj 004-0-Gž-06-001 082 od 26. februara 2007. godine. Apelant je, bez sumnje predmetnu presudu primio prije 20. maja 2008. godine, kada je doneseno rješenje Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 1. avgusta 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2389/08 (JU Osnovna škola Olovo) | Sudska praksa | Aktio