Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2409/08 (H. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
- Ponavljanje postupka
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2409/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2409/08, rješavajući apelaciju Hasana Hasagića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4.i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Hasagića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici br. 004-0-Gž-08-
001 185 od 17. juna 2008. godine i 004-0-Gž-07-000 990 od 3. aprila 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Hasagića, podnesena presude Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Gž-06-000 628 od 26. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom broj P-133/04 od 30. novembra 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Hasan Hasagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, podnio je, 4. avgusta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. 004-0-Gž-08-001 185 od 17. juna 2008. godine i 004-0-Gž-07-000 990 od 3. aprila 2008. godine, presude Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 628 od 26. februara 2007. godine i presude Općinskog suda u Visokom (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj P-133/04 od 30. novembra 2005. godine.
2. Presudom Općinskog suda broj P-133/04 od 30. novembra 2005. godine, apelant je obavezan da tužiocu Općini Visoko-Službi za stambeno komunalne poslove Visoko na ime duga isplati iznos od 7.104,00 KM, sa zakonskim zateznim kamatama, te da mu nadoknadi troškove postupka.
3. Protiv presude Općinskog suda broj P-133/04 od 30. novembra 2005. godine apelant je podnio žalbu, koju je Kantonalni sud odbio presudom broj 004-0-Gž-06-000 628 od 26. februara 2007. godine i potvrdio prvostepenu presudu.
4. Apelant je, 12. marta 2007. godine, podnio prijedlog za ponavljanje parničnog postupka okončanog presudom Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 628 od 26. februara 2007. godine, koji je Kantonalni sud odbio rješenjem broj 004-0-Gž-07-000 990 od 3. aprila 2008. godine, potvrđenim rješenjem istog suda broj 004-0-Gž-08-001 185 od 17. juna 2008. godine, zaključivši da u konkretnom slučaju nisu bili ispunjeni uslovi za ponavljanje postupka iz člana 255. stav 1. tačka 6. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine, jer na osnovu novih dokaza za apelanta ne bi mogla biti donesena povoljnija odluka da su ti dokazi bili upotrijebljeni u prijašnjem postupku.
5. Apelant se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. 4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost ratione materiae
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenja Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-07-
000 990 od 3. aprila 2008. godine, i broj 004-0-Gž-08-001 185 od 17. juna 2008. godine, kojima je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog parničnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta», pa analogno tome ni građanska prava i obaveze apelanta. Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05 od 28. juna 2005. godine).
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Protek roka
9. . Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Kantonalnog suda broj 004-0-Gž-06-000 628 od 26. februara 2007. godine, s obzirom da je apelant 12. marta 2007. godine podnio zahtjev za ponavljanje postupka okončanog tom presudom. Apelant je, dakle, predmetnu presudu primio prije tog datuma, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 4. avgusta 2008. godine, iz čega proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4.i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić