Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2414/07 (S. Š.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Nije pravo koje uživa zaštitu Ustava i EK
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2414/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić , na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2414/07, rješavajući apelaciju Sakiba Šehovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Sakiba Šehovića, podnesena protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske, broj 05/1-3-210-553/07 od 18. septembra 2007. godine i rješenja Policijske stanice Novi Grad, broj 10-1-13/05-210-73/07 od 23. jula 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Sakib Šehović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada, podnio je 20. augusta 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 05/1-3-
210-553/07 od 18. septembra 2007. godine i rješenja Policijske stanice Novi Grad (u daljnjem tekstu: PS Novi Grad), broj 10-1-13/05-210-73/07 od 23. jula 2007. godine. Apelant je dopunio apelaciju 13. i 24. oktobra 2007. godine.
2. Rješenjem PS Novi Grad, broj 10-1-13/05-210-73/07 od 23. jula 2007. godine, koje je potvrđeno rješenjem Ministarstva, broj 05/1-3-210-553/07 od 18. septembra 2007. godine, odbijen je kao neosnovan zahtjev za izdavanje odobrenja za nabavku vatrenog oružja-pištolja, apelantu sa obrazloženjem da bi izdavanje odobrenja bilo u suprotnosti sa odredbama člana 17. stav 2. Zakona o oružju i municiji («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 13/93).
3. Apelant smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede njegovog ustavnog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i povrede članova 10, 13. i 16. Ustava Republike Srpske.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Ustavni sud ističe da režim regulisanja prava na držanje vatrenog oružja, spada u djelokrug javno-pravnih ovlašćenja određene države, koji je isključen iz djelokruga člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Takvo pravo, konkretno, u Republici Srpskoj, regulisano je Zakonom o oružju i municiji.
6. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća na stav, koji je zauzet u odluci Evropskog suda za ljudska prava, Nicolussi protiv Austrije, da prema praksi Evropske komisije za ljudska prava «građanska prava» ne uključuju ona prava ili obaveze koje može imati pojedinac, kada se ona ne odnose na privatni domen pojedinca, nego se odnose na prava i obaveze pojedinca u suštinskom domenu javnog prava. Ustavni sud smatra da je navedeni stav primjenjiv u konkretnom slučaju. Nadalje, pravo na držanje oružja i pitanje javnog reda i mira rješava se u administrativnom postupku na osnovu diskrecione ocjene organa države i u skladu sa posebnim Zakonom o oružju i municiji, što je u apsolutnom domenu javnog prava.
7. Prema tome, pravo lica da mu se izda dozvola za držanje oružja i municije, prema stavovima Evropskog suda, spada u domen javnog prava svake zemlje. Ako je određena zemlja uskratila takvo pravo licu iz razloga propisanih zakonom, to se smatra aktom države koji pripada njenom javno-pravnom domenu i ne uživa zaštitu člana 6. Evropske konvencije kao «građansko pravo ili obaveza». Iz navedenog razloga, bez obzira što takva odluka može imati određenog uticaja na građanska prava i obaveze apelanta, od države se ne zahtijeva da u takvim slučajevima obezbjeđuje javno saslušanje, niti ispuni druge zahtjeve iz člana 6. Evropske konvencije (vidi presudu Philip Burnett Franklin Agee protiv Ujedinjenog Kraljevstva, predstavka broj 7729/76 od 17. decembra 1976. godine, DR 7, tačka 28).
8. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelantu uskraćeno izdavanje dozvole za držanje oružja i municije, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako se u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o oružju i municiji, te kako Ustavni sud nije uočio ništa što bi ukazivalo da se radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine..
9. Apelant se, takođe, žali da su osporenim odlukama povrijeđeni čl. 10, 13. i 16. Ustava Republike Srpske. U vezi sa tvdnjom apelanta, Ustavni sud naglašava da prema članu VI(3)(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u Ustavu Bosne i Hercegovine, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Shodno tome, predmetna apelacija je u odnosu na navodne povrede Ustava Republike Srpske ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić