Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/08 (Osnovna škola “Jovan Jovanović Zmaj” Srbac)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2479/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP-2479/08, rješavajući apelaciju Osnovne škole „Jovan Jovanović Zmaj“ Srbac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Osnovne škole “Jovan Jovanović Zmaj” Srbac, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 486 od 26. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-P-06-000238 od 29. decembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Osnovna škola “Jovan Jovanović Zmaj” Srbac (u daljnjem tekstu: apelant), koga zastupa sekretar Đurađ Velendečić, podnio je, 12. avgusta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 486 od 26. maja 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 072-0-P-06-000238 od 29. decembra 2006. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 072-0-P-06-000238 od 29. decembra 2006. godine, apelant je obavezan da tužiteljici Milki Nikičević (u daljnjem tekstu: tužiteljica) na ime razlike otpremnine isplati iznos od 3.840,10 KM, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana dospjeća obaveze odnosno od 23. novembra 2005. godine, te da joj nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.000 KM, sve u roku od 30 dana od dana donošenja presude.

3. Protiv presude Osnovnog suda broj 072-0-P-06-000238 od 29. decembra 2006. godine, apelant je podnio žalbu, koja je presudom Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine djelimično uvažena, te je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o zakonskoj zateznoj kamati, tako što je apelant obavezan da na iznos razlike otpremnine od 3.840,10 KM plati tužiteljici zakonsku zateznu kamatu od dospjeća obaveze odnosno od 23. decembra 2005. godine pa do isplate po stopi utvrđenoj Zakonom o visini stope zatezne kamate u Republici Srpskoj. U preostalom dijelu, apelantova žalba je odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.

4. Apelant je, 10. decembra 2007. godine, izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine, koja je rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-

Rev-08-000 486 od 26. maja 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Vrhovni sud je podsjetio da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu Zakon o parničnom postupku) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. U vezi sa tim, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost pobijanog dijela osporene presude iznosi 3.840,10 KM, odnosno ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. Zakona o parničnom postupku, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. stav 1. Zakona o parničnom postupku.

5. Apelant tvrdi da je u predmetnom parničnom postupku povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), na taj način što je osporenim odlukama pogrešno primjenjeno materijalno pravo, te odredbe procesnog zakona. Takođe, apelant naglašava da je Vrhovni sud trebao meritorno odučivati o reviziji primjenom člana 237. stav.

3. Zakona o parničnom postupku.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Apelant je protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 486 od 26. maja 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine.

9. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantu dostavljena presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 161 od 29. oktobra 2007. godine, s obzirom da je reviziju protiv te presude izjavio 10. decembra 2007. godine. Apelant je, dakle, presudu Okružnog suda primio prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 12. avgusta 2008. godine proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2479/08 (Osnovna škola “Jovan Jovanović… | Sudska praksa | Aktio