Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/08 (OŠ «Jovan Jovanović Zmaj» Srbac)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2481/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2481/08, rješavajući apelaciju OŠ «Jovan Jovanović Zmaj» Srbac, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija OŠ «Jovan Jovanović Zmaj» Srbac podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 326 od 6. juna 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci broj 011-0-Ž-07-000 358 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci broj 072-0-P-07-000 043 od 30. marta 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. OŠ «Jovan Jovanović Zmaj» Srbac (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa sekretar Đurađ Velendečić iz Srpca, podnio je 12. avgusta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 326 od 6. juna 2008. godine, Rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 358 od 13. novembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 072-0-P-07-000 043 od 30. marta 2007. godine.

2. Presudom Osnovnog suda broj 072-0-P-07-000 043 od 30. marta 2007. godine obavezan je apelant da tužiteljici Zori Bilanović isplati iznos od 3.915,76 KM (na ime otpremnine) sa zakonskom zateznom kamatom počev od 30. marta 2007. godine, kao dana presuđenja, pa do isplate, te da joj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom od dana presuđenja, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Protiv Presude Osnovnog suda broj 072-0-P-07-000 043 od 30. marta 2007. godine apelant je podnio žalbu Okružnom sudu koji je Rješenjem broj 011-0-Ž-07-000 358 od 13. novembra 2007. godine odbacio apelantovu žalbu kao neblagovremenu. U obrazloženju svog rješenja Okružni sud je naveo da je uvidom u zapisnik sa glavne rasprave utvrdio da je prvostepeni sud obavijestio stranke da će presuda biti donesena 30. marta 2007. godine i upozorio iste da rok za žalbu teče od dana donošenja presude kako je to propisano odredbama člana 203. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP; «Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07). S obzirom da je apelant protiv prvostepene presude podnio žalbu 23. aprila 2007. godine, Okružni sud je zaključio da je žalba neblagovremena jer je podnesena nakon proteka roka od 15 dana od donošenja prvostepene presude u smislu odredbi člana 422. ZPP.

4. Protiv Rješenja Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 358 od 13. novembra 2007. godine apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu koji je Rješenjem broj 118-0-Rev-08-000 326 od 6. juna 2008. godine odbio apelantovu reviziju.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Povredu prava na pravično suđenje apelant vidi u pogrešnoj primjeni materijalnog prava od strane redovnih sudova.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Okružni sud je odbacio žalbu apelanta kao neblagovremenu budući da nije podnesena u roku koji je propisan odredbama člana 422. ZPP. Dakle, pobijanom odlukom Okružnog suda nije meritorno odlučeno o žalbi koju je apelant podnio protiv prvostepene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-2760/07 od 13. decembra 2007. godine). U konkretnom slučaju apelant nije osporio činjenicu da je neblagovremeno podnio žalbu. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud zaključuje da apelant, neblagovremenim podnošenjem žalbe nadležnom sudu, nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje Okružni sud, niti Vrhovni sud, nisu mogli meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Samim tim apelant nije došao do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2481/08 (OŠ «Jovan Jovanović Zmaj» Srbac) | Sudska praksa | Aktio