Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2521/08 (V.Ć.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2521/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2521/08, rješavajući apelaciju V.Ć, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija V.Ć, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske broj 118-0-Rev-08-000 330 od 6. juna 2008. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju broj 015-0-
Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju broj 095-0-P-06-000-264 od 27. februara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. V.Ć. (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Trebinja, podnijela je, 14. avgusta 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 118-0-Rev-08-000 330 od 6. juna 2008. godine, Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 015-0-
Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine i Presude Osnovnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 095-0-P-06-000-264 od 27. februara 2007. godine.
2. Presudom Osnovnog suda broj 095-0-P-06-000-264 od 27. februara 2007. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine, odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi odluka tuženog Srednoškolskog centra „Golub Kureš“ iz Bileće (u daljnjem tekstu: tuženi) broj 180/2 od 21. septembra 2006. godine o izboru kandidata Dragane Vuković za nastavnika za rad sa punim radnim vremenom na neodređeno vrijeme, te kojim je tražila da se obaveže tuženi da ponovo izvrši izbor i isplati joj naknadu plate i drugih davanja u iznosu od 3.600 KM, sa kamatom počev od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
3. Apelantica je izjavila reviziju protiv Presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine, koja je odbačena kao nedopuštena Rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 330 od 6. juna 2008. godine. Vrhovni sud je podsjetio da je članom 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000,00 KM. Nadalje, istakao je kako je članom 321. st. 2. i 3. istog zakona propisano da u slučaju kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčani iznos, za vrijednost predmeta spora uzima vrijednost koju je tužitelj označio u tužbi, odnosno vrijednost koju je sud, brzo i na pogodan način utvrdio najkasnije na pripremnom ročištu, a ako pripremno ročište nije održano, onda na glavnoj raspravi prije početka raspravljanja o glavnoj stvari. U vezi sa tim, Vrhovni sud je našao da je u konkretnom slučaju apelantica u tužbi vrijednost predmeta spora označila na 3.600 KM, dok je na ime naknade plate i drugih primanja tražila iznos od 3.600 KM, te kada bi se ta dva iznosa sabrala, dobio bi se iznos od 7.200 KM. Shodno navedenom, Vrhovni sud je konstatovao da vrijednost predmeta spora ne prelazi cenzus propisan članom 237. stav. 2. ZPP-a, te je ocijenio da odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima u smislu stava 3. istog člana, pa je reviziju odbacio kao nedopuštenu na osnovu člana 247. ZPP-a.
4. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelantica mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelantica odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelantica nije ispoštovala formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Apelantica je protiv presude Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine, izjavila reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda broj 118-0-Rev-08-000 330 od 6. juna 2008. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine.
8. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelantici dostavljena presuda Okružnog suda broj 015-0-Gž-07-000 175 od 11. decembra 2007. godine, s obzirom da je rješenje po reviziji protiv te presude doneseno 6. juna 2008. godine. Apelantica je, dakle, presudu Okružnog suda primila prije tog datuma. Kako je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. avgusta 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelantica primila osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelantica podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić