Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2653/07 (U. D.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2653/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2653/07, rješavajući apelaciju Uroša Dujkovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Uroša Dujkovića, podnesena protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta, broj 097-
0-Gž-07-000307 od 28. juna 2007. godine, rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta, broj I-3365/05 od 2. augusta 2006. godine i od 24. novembra 2005. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Uroš Dujković (u daljnjem tekstu: apelant) iz Brčkog, podnio je 28. septembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Apelacionog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Apelacioni sud), broj 097-0-Gž-07-000307 od 28. juna 2007. godine i rješenja Osnovnog suda Brčko Distrikta (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj I-3365/05 od 2. augusta 2006. godine i od 24. novembra 2005. godine.
2. Osnovni sud je, postupajući po prijedlogu Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), donio rješenje, broj I-3365/05 od 24. novembra 2005. godine, kojim je dozvoljeno izvršenje na osnovu vjerodostojne isprave (ovjerenog i potpisanog izvoda iz poslovnih knjiga) radi novčanog potraživanja na ime duga za utrošenu vodu u iznosu od 1.748,50 KM, tako što će apelant navedeni iznos platiti u roku od 8 dana kod UPI Banke Sarajevo-Filijala Brčko na jedinstveni račun tražioca izvršenja, broj 1542012000122410, vrsta prihoda 722-621. Alternativno je određeno da će se, ukoliko apelant dobrovoljno ne izmiri potraživanje, izvršenje provesti procjenom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari apelanta, te namirenjem tražioca izvršenja iz novčanog iznosa dobijenog prodajom.
3. Odlučujući o prigovoru apelanta protiv rješenja o izvršenju, broj I-3365/05 od 24. novembra 2005. godine, Osnovni sud je donio rješenje, broj I-3365/05 od 2. augusta 2006. godine, kojim je odbačen prigovor «Petrović Smilje protiv rješenja o izvršenju broj I-3365/05 od 24. novembra 2005. godine kao neblagovremen». U obrazloženju rješenja je navedeno, da je apelant rješenje o izvršenju protiv kojeg je izjavio prigovor primio 21. jula 2006. godine, a prigovor je neposredno predao sudu 25. jula 2006. godine, po proteku zakonskog prekluzivnog roka propisanog članom 13. stav 2. Zakona o izvršnom postupku Brčko Distrikta BiH («Službeni glasnik Brčko Distrikta BiH», broj 8/00, 1/01, 5/02 i 8/03).
4. Rješenjem Osnovnog suda, broj I-3365/05 od 8. februara 2007. godine, ispravljena je greška u rješenju isti broj od 2. augusta 2006. godine, tako što se umjesto «pogrešno upisanog imena izvršenika Petrović Smilja upisuje tačno ime izvršenika Dujković Uroš», kako je navedeno u uvodu i obrazloženju rješenja o odbijanju prigovora.
5. Protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-3365/05 od 2. augusta 2006. godine apelant je podnio žalbu Apelacionom sudu koji je rješenjem, broj 097-0-Gž-07-000307 od 28. juna 2007. godine odbio žalbu kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja Apelacioni sud je prihvatio razloge prvostepenog suda vezane za odbacivanje prigovora apelanta navodeći da je prvostepeni sud pravilno postupio. Dalje se navodi, da je prvostepeni sud grešku koju apelant ističe u svom prigovoru, nastalu kod pisanja izreke pobijanog rješenja, ispravio svojim rješenjem broj I-3365/05 od 8. februara 2007. godine i uredno dostavio strankama, te da protiv rješenja o ispravci ni jedna od stranaka nije izjavila prigovor.
6. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak u krivičnim i građanskim stvarima iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije pravo, na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, i pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelant navodi da je Osnovnom sudu podnio 31. augusta 2007. godine i prijedlog za povraćaj u pređešnje stanje, te da je isti odbijen.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
8. Konkretno, apelant osporava odluke redovnih sudova donesene u izvršnom postupku, pokrenutom radi neizmirenja obveza apelanta po pitanju plaćanja duga za utrošenu vodu, a na osnovu vjerodostojne isprave. Prema tome, Ustavni sud prije svega treba odgovoriti na pitanje da li se izvršni postupak tiče određivanja apelantovih građanskih prava i obveza, u smislu člana 6. Evropske konvencije.
9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava prema kojoj se odluke donesene u izvršnom postupku nužno ne odnose na novo i posebno utvrđivanje građanskih prava i obveza, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezlutat tog postupka (vidi Odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84 OI 46 i K. Protiv Švedske, broj 13800/88 OI 94). Ustavni sud je u svojoj odluci broj U-21/02 od 26. marta 2004. godine („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 18/04), podržao praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u pogledu toga da odluke sudova koje se tiču izvršnog postupka ne potpadaju pod član 6. Evropske konvencije, izuzev u slučajevima ako se njima utvrđuju nova građanska prava i obveze koja se tiču podnositelja apelacije.
10. Apelantova obaveza plaćanja za utrošenu vodu određena je vjerodostojnom ispravom (ovjeren i potpisan izvod iz poslovnih knjiga). Apelant nije osporio da je pravovremeno primio vjerodostojnu ispravu, ali po njoj apelant nije postupio niti je istu osporavao. U izvršnom postupku, u kojem su donesena rješenja koja apelant osporava, nisu utvrđivana nikakava nova građanska prava niti obveze za apelanta, već se radi o donošenju rješenja u cilju prinudnog izvršenja vjerodostojne isprave u kojoj je utvrđen iznos apelantove obveze. Stoga, odluke koje apelant osporava ne potpadaju pod zaštitu člana 6. Evropske konvencije, a u konkretnom slučaju član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite, pa je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Apelant se takođe žali da mu je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana
13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju navodi apelanta o kršenju ovog prava odnose se na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u ovom slučaju ocijenio da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije u konkretnom postupku ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, time su i navodi apelanta o povredi člana 13. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. Apelanti dalje ukazuje na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, u vezi sa pravom na pravično suđenje. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).
13. Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud već zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje, a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
14. Ustavni sud dalje podsjeća da član 17. Evropske konvencije ne uspostavlja neko posebno individualno pravo, nego predviđa pravilo tumačenja čiji je cilj zaštita ideje, kao i cilja same Evropske konvencije. Stoga su i apelantovi navodi o kršenju člana 17. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić