Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2863/06 (Zaštitini fond Republike Srpske)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2863/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2863/06, rješavajući apelaciju Zaštitinog fonda Republike Srpske, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zaštitinog fonda Republike Srpske podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-000 066 od 8. septembra 2006.
godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Zaštitini fond Republike Srpske (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, pravni sljedbenik Biroa osiguranja Republike Srpske, koga zastupa zakonski zastupnik direktor Sreto P. Motika, podnio je 17. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-000 066 od 8. septembra 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda Zvornik (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-29/04 od 11. januara 2005. godine, djelimično je usvojen tužbeni zahtjev Borisava, Bojane, Igora i Svetlane Mitrović ( u daljnjem tekstu: tužioci) te je apelanta obavezan da tužiocima plati na ime naknade štete iznose bliže označene u dispozitivu presude i naknadi im troškova postupka.
3. Rješenjem Osnovnog suda, broj P-29/04 od 15. marta 2005. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda Bijeljina (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž: 326/05 od 15. augusta 2005. godine, odbačena je kao neblagovremena žalba apelanta podnesena protiv presude, broj P-29/04 od 11. januara 2005. godine.
4. Nezadovoljan navedenim rješenjem, apelant je izjavio reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-000 066 od 8. septembra 2006. godine, odbio reviziju kao neosnovanu. U obrazloženju rješenja je navedeno da su nižestepeni sudovi pravilno primjenili odredbe čl. 185. stav 3. i 203. stav 1. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) kada su zaključili da je žalba apelanta podnesena protiv presude Osnovnog suda, broj P-29/04 od 11. janura 2005. godine, neblagovremena. Sud je naveo da je punomoćnik apelanata na ročištu za glavnu raspravu 8. decembra 2004. godine obaviješten da će presuda u predmetnoj pravnoj stvari biti donesena 11. januara 2005. godine od kada teče rok za žalbu te da stranke tog dana presudu mogu preuzeti u sudu. Dalje je navedeno da punomoćnik apelanta nije, u smislu člana 186. stav 1. ZPP tražio dostavu putem pošte. Budući da je apelant žalbu izjavio 21. februara 2005. godine sud je zaključio da je žalba izjavljena poslije isteka roka za njeno podnošenje iz člana 203. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
«Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi:
«1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju dakle, osporenim rješenjem Vrhovnog suda, kao ni rješenjima Okružnog i Osnovnog suda koja su mu prethodila, a kojim je odbačena kao neblagovremene žalba apelanta podnesena protiv presude Osnovnog suda, broj P-29/04 od 11. januara 2005. godine, nije se uopće raspravljao o osnovanosti apelantove žalbe protiv osporene presude, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti apelantove žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U- 22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-2760/07 od 13. decembra 2007. godine).
9. Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelantovim neblagovremenim podnošenjem žalbe nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se u dijelu ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić