Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2913/06 (E. K.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Radni odnos
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2913/06
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 2913/06, rješavajući apelaciju Enise Keča, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Enise Keča podnesena protiv presude Kantonalnog suda Bihać, broj Rsž-2/05 od 20. septembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Bihaću, broj PR-
1795/00 od 5. februara 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽEN JE
1. Enisa Keča (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Bihaća, koju zastupa Nazif Cerić, advokat iz Bihaća, podnijela je 24. oktobra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Rsž-2/05 od 20. septembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-1795/00 od 5. februara 2004. godine.
2. Presudom Općinskog suda, broj PR-1795/00 od 5. februara 2004. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Rsž-2/05 od 20. septembra 2006. godine, odbijen je u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev apelantice kojom je tražila isplatu zaostalih plaća, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, te je određeno da svaka stranka snosi svoje troškove koje je imala u postupku. U obrazloženju presude Općinskog suda je navedeno da su prigovori postojanja pasivne legitimacije na strani Unsko sanskog kantona Bihać, kao prvotuženog, i Općine Bihać, kao drugotuženog, osnovani iz razloga jer je apelantica u periodu na koji se odnosi tužbeni zahtjev bila u radnom odnosu kod pravnog prednika Biblioteke USK Bihać, kao trećetuženog, a koji ima svojstvo pravnog lica, i kod kojeg apelantica ostvaruje sva prava iz radnog odnosa u skladu sa Zakonom o javnim ustanovama i Uredbe sa zakonskom snagom o javnim ustanovama ( «Službeni list RBiH» br. 6/92 i 13/94), te je tužbeni zahtjev apelantice u odnosu na prvo i drugotuženog odbijen uslijed nedostatka pasivne legitimacije. U odnosu na trećetuženog je neosnovan uslijed zastare potraživanja, jer je tužba sudu podnesena 22. novembra 2000.godine, a posljednji obrok neisplaćene plate dospio u januaru 1996.godine.
3. Apelantica smatra da u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja, jer je prvotuženi dug priznao, čime je došlo do prekida zastare. Apelantica navodi da ima pravo da joj sudi nepristrasan sud. Apelantica ukazuje na drugi slučaj u vezi sa tzv. «ratnim» plaćama u Unsko-sanskom kantonu, te ukazuje na odluku Ustavnog suda broj U 4/02, u vezi s pojmom diskriminacije. Apelantica je ukazala na odredbu iz člana 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koja glasi: «Svako bez razlike ima pravo na jednaku plaću za jednaki rad», te predlaže da se osporene presude ukinu i tuženim naloži da joj isplate utuženi iznos na ime zaostalih plaća i parnične troškove.
4. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
5. Apelantica navodi povredu prava iz Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima. Imajući u vidu ovakve navode apelantice, Ustavni sud podsjeća da, u pogledu primjene Univerzalne deklaracije o pravima čovjeka, ova deklaracija nije pravno obavezujući ugovor, te nema ustavnopravni status u Bosni i Hercegovini (vidi, Ustavni sud, odluka broj U-17/00 od 4. maja 2001. godine, tačka 22, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 17/01). Ustavni sud ukazuje da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom o zašti ljudskih prava i osnovnih sloboda, koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini, te da Ustavni sud ne razmatra eventualne povrede prava prema Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima. Budući, dakle, da prava predviđena članom 23. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, na koja se apelantica u konkretnom slučaju poziva, nisu zagarantovana Ustavom Bosne i Hercegovine, niti Evropskom konvencijom, niti dodatnim sporazumima o ljudskim pravima iz Aneksa I Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae nedopuštena u skladu s članom 16. stav 2. tačka 9. Poslovnika Ustavnog suda.
6. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
7. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić