Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3091/07 (R. Z., Z. B., M. B., H. H.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3091/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3091/07, rješavajući apelaciju Rizvana Zornića i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Rizvana Zornića, Zeke Bjelak, Muharema Borovine, Hamdije Hodžića, Huse Čehića, Hasiba Sijarića, Memsudina Čebo, Senada Beganovića, Pavla Bunjevac, Ćamila Ibrulj, Hikmeta Jažića i Fadila Smajlovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-06-000868 od 30. augusta 2007. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo, broj Gž-2261/05 od 20. aprila 2006. godine i presude Općinskog suda Sarajevo, broj PR-1755/04-B od 20. juna 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Rizvan Zornić, Zeko Bjelak, Muharem Borovina, Hamdija Hodžić, Huso Čehić, Hasib Sijarić, Memsudin Čebo, Senad Beganović, Pavle Bunjevac, Ćamil Ibrulj, Hikmet Jažić i Fadil Smajlović (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Sarajeva, koje zastupa Slobodan Cucić advokat iz Sarajeva, podnijeli su 19. novembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-06-000868 od 30. augusta 2007. godine, presude Kantonalnog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-2261/05 od 20. aprila 2006. godine i presude Općinskog suda Sarajevo (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj PR-1755/04-B od 20. juna 2005. godine.
2. Općinski sud je donio presudu, broj PR-1755/04-B od 20. juna 2005. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj Gž-2261/05 od 20. aprila 2006. godine, kojom je odbijen tužbeni zahtjev apelanta, kojim su zahtjevali da se ponište kao nezakonite odluke o otkazu ugovora o radu od 11. maja 2004. godine i da se naloži HVB-Central profit banci d.d. Sarajevo ( u daljnjem tekstu: tužena), da apelante vrati na poslove koje su obavljali do otkaza i da im nadoknadi izostale plaće u iznosima preciziranim podneskom apelanta od 5. maja 2005. godine uz pripadajuće zakonske zatezne kamate i troškove postupka.
3. Nezadovoljni drugostepenom presudom, apelanti su izjavili reviziju Vrhovnom sudu, koji je rješenjem, broj 070-0-Rev-06-000868 od 30. augusta 2007. godine, odbacio reviziju kao nedopuštenu. Vrhovni sud je obrazložio da su apelanti imali svojstvo formalnih suparničara, te se dozvoljenost revizije morala cijeniti prema vrijednosti zahtjeva svakog tužitelja ponaosob. Kako niti za jednog od tužitelja vrijednost pobijanog dijela tužbenog zahtjeva ne ispunjava propisani imovinski cenzus od 10.000,00 KM za izjavljivanje revizije, revizija je odbačena kao nedozvoljena. Takođe, Vrhovni sud je zaključio da odlučivanje o reviziji nije, u smislu člana 237. stav 3. ZPP, od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, te je na osnovu člana 247. ZPP-a reviziju odbacio.
4. Apelanti smatraju da im je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Nadalje, ističu kako je pogrešan zaključak Vrhovnog suda da je revizija u predmetnom sporu nedopuštena.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. Iz navoda apelacije i priloženih dokumenata proističe da su apelanti protiv drugostepene presude izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-06-
000868 od 30. augusta 2007. godine, odbačena kao nedozvoljena sa obrazloženjem da su apelanti formalni suparničari te da u konkretnom slučaju obzirom na vrijednost spora nisu ispunjeni uvjeti za dopustivost revizije. S toga, a imajući u vidu tvrdnje apelanata prema kojim im je Vrhovni sud svojim arbitrarnim tumačenjem relevantnih odredbi o dozvoljenosti revizije, uskratio pravo na pristup sudu u revizionom postupku, vezano za formalne suparničare upućuje na svoju odluku broj AP 2683/07, od 14. februara 2008. godine. Obzirom na navedeno zadnji efektivan pravni lijek u slučaju apelanata bila je žalba drugostepenom sudu, a konačna odluka, u smislu principa iscrpljivanja pravnih lijekova je dakle presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2216/05 od 20. aprila 2006. godine.
8. S obzirom na to da je zastupniku apelanta presuda Kantonalnog suda, broj Gž-2216/05 od 20. aprila 2006. godine uručena 8. maja 2006. godine, a apelacija Ustavnom sudu podnesena 19. novembra 2007. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić