Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3318/07 (G. L.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3318/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3318/07, rješavajući apelaciju Gordane Lačević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Lačević, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-

07-000003 od 3. septembra 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-10178/06 od 12. decembra 2006. godine, rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-23-P-444/02 od 26. oktobra 2006. godine i zaključka Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23-04/III-

23-P-444/02 od 7. aprila 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Lačević (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Australije, koju zastupa Ešref Gracić, advokat iz Sarajeva, podnijela je 7. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-07-000003 od 3. septembra 2007. godine, rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-

10178/06 od 12. decembra 2006. godine, rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23-04/III-23-P-444/02 od 26. oktobra 2006. godine i zaključka Uprave, broj 23-04/III-23-P-444/02 od 7. aprila 2003. godine.

2. Zaključkom Uprave, broj 23-04/III-23-P-444/02 od 7. aprila 2003. godine odbačen je kao neblagovremen zahtjev apelantice za povrat stana u posjed koji se nalazi u Sarajevu, ulica Omladinskih radnih brigada broj 6/2 (u daljnjem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju zaključka je navedeno, da je predmetni stan proglašen napuštenim 3. novembra 1995. godine rješenjem broj 14/9-

372-42D/95. Dalje se navodi, da je odredbama člana 5. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 11/98, 38/98, 12/99, 18/99, 27/99 i 43/99) propisano da je rok za podnošenje zahtjeva za povrat stanova koji su proglašeni napuštenim 4. juli 1999. godine, odnosno za stanove koji nisu proglašeni napuštenim 4. oktobar 1999. godine, pa obzirom da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana podnijela 24. oktobra 2002. godine isti je odbačen kao neblagovremen.

3. Odlučujuči o žalbi apelantice protiv navedenog zaključka, Uprava je donijela rješenje, broj 23-04/III-23-P-444/02 od 26. oktobra 2006. godine kojom je odbacila žalbu kao neblagovremenu. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je zaključak na koji je izjavljena žalba uredno dostavljen svim strankama u postupku postao pravosnažan 4. aprila 2004. godine. U rješenju se dalje navodi, da je zaključak dostavljen apelantici putem oglasne table Uprave iz razloga što je apelantica bila nepoznata na adresi prilikom pokušaja dostave.

4. Ministarstvo, odlučujući o žalbi apelantice protiv rješenja Uprave, broj 23-04/III-23-P-

444/02 od 26. oktobra 2006. godine, donijelo je rješenje, broj 27/02-23-10178/06 od 12. decembra 2006. godine kojim je žalba apelantice odbijena. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je prvostepeni organ na pravilan način izvršio dostavu zaključka, broj 23-04/III-23-P-444/02 od 7. aprila 2003. godine, te pravilno postupio kada je žalbu apelantice odbacio kao neblagovremenu.

5. Protiv rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-10178/06 od 12. decembra 2006. godine apelantica je podnijela tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj 009-0-U-07-000003 od 3. septembra 2007. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelantice. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo, da su osporene odluke upravnih organa pravilne i zakonite, te da je Ministarstvo pravilno postupilo kada je žalbu apelantice odbacilo kao neblagovremenu. Dalje se navodi, da je netačna tvrdnja punomoćnika apelantice da je apelantica u upravnom postupku prilikom podnošenja zahtjeva za povrat stana imala punomoćnika, navodeći da se kao punomoćnik pojavljuje Ešref Gracić na osnovu punomoći izdate 17. februara 2006. godine.

6. Apelantica smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njeno pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelanticin zahtjev za povrat stana kao i apelanticina žalba su odbačeni kao neblagovremeni jer nisu podneseni u zakonom propisanim rokovima.

10. Ustavni sud zapaža da je odredbama člana 5. st. 1. i 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima propisano da se zahtjev za povrat stana koji je proglašen napuštenim može podnijeti do 4. jula 1999. godine, odnosno za stan koji nije proglašen napuštenim do 4. oktobra 1999. godine. U konkretnom slučaju je nesporno da je apelantica zahtjev za povrat predmetnog stana nadležnom organu podnijela 24. oktobra 2002. godine, dakle nakon proteka roka za podnošenje zahtjeva za povrat stana. Također je članom 227. Zakonom o upravnom postupku propisan rok za podnošenje žalbe. Propust apelantice da podnese zahtjev za povrat stana u zakonskom roku, kao i da podnese žalbu u zakonom propisanom roku, imao je za posljedicu to da su svi daljnji pravni lijekovi bili neefektivni, jer se nadležni organi nisu upuštali u meritum samog zahtjeva, nego su se samo bavili pitanjem da li su ispunjeni formalni uslovi za postupanje po zahtjevu za povrat predmetnog stana odnosno po žalbi apelantice. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3318/07 (G. L.) | Sudska praksa | Aktio