Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3329/07 (V. C.-Č.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3329/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3329/07, rješavajući apelaciju Vesne Cvelić-Čubrilo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Vesne Cvelić-Čubrilo, radi povrata novčanog iznosa koji je uplatila javnim komunalnim preduzećima Kantona Sarajevo po osnovu komunalnih usluga, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Vesna Cvelić-Čubrilo (u daljnjem tekstu: apelant) podnijela je 30. oktobra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv pismena Kantonalnog javnog komunalnog preduzeća za proizvodnju i distribuciju toplotne energije „Toplana Sarajevo“ d.o.o. Sarajevo (u daljenjem tekstu: Toplane Sarajevo), broj PO-51/07-47 od 6. septembra 2007. godine. Također, apelantica se žali da je bila obavezana da izmiri dugovanja prema Kantonalnom javnom komunalnom preduzeću „Vodovod i kanalizacija“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: Vodovod i kanalizacija) u iznosu od 410,00 KM.
2. Apelantica je, kao vlasnik stana u ulici Trg Nezavisnosti broj 7 u Sarajevu, 8. jula 1998. godine zaključila ugovor o zakupu predmetnog stana sa M.B , koji je ovjeren 9. jula 1998. godine u Općini Novi Grad Sarajevo. Predmetni stan je zakupoprimac M.B. koristio do maja 2003. godine.
3. Toplane Sarajevo su apelantici dostavile odgovor na podnesak, broj PO-51/07-47 od 6. septembra 2007. godine, kojim su apelanticu obavijestili da ne mogu udovoljiti njenom zahtjevu za otpis duga budući da zakupac stana, koji je apelanticino vlasništvo, nije izvršio uplatu dugovanja u iznosu od 1.588,30 KM
4. Apelantica navodi da je, prilikom zaključenja kupoprodajnog ugovora o prodaji predmetnog stana 10. septembra 2007. godine, bila dužna da prethodno izmiri dugovanja prema „Toplanama Sarajevo“ i „Vodovodu i kanalizaciji“ u ukupnom iznosu od 2.047,50 KM, navodeći da su ista dugovanja nastala u periodu trajanja zakupa predmetnog stana od strane M.B.
5. Apelantica smatra da joj je, postupanjem javnih komunalnih preduzeća Kantona Sarajevo, povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Nadalje, apelantica je tražila od Ustavnog suda da preduzme mjere kako bi joj se izvršio povrat uplaćenog novčanog iznosa iz stava 2. ove Odluke, uvećanog za kamatu od 4% na navedeni iznos.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju apelantica je imala mogućnost da pred nadležnim sudom regresnom tužbom protiv M.B. pokrene parnični postupak radi naknade štete po osnovu ugovora o zakupu iz 1998. godine, kojim se M.B. obavezao izmirivati svoje obaveze prema javnim komunalnim preduzećima za period trajanja zakupa, ili je, ukoliko smatra da je neosnovano obavezana da plati predmetni dug, mogla pokrenuti parnični postupak protiv javnih preduzeća, kako bi došla do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet pobijanja pred Ustavnim sudom. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić