Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3349/07 (R. Đ.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3349/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3349/07, rješavajući apelaciju Ranka Đukarića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Ranka Đukarića, podnesena protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-Banja Luka, broj 02-2-127-2-58/06 od 21. jula 2006. godine, i rješenja, broj 05-2-126-35/06 od 19. juna 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Ranko Đukarić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, podnio je 10. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Srpske-Banja Luka (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 02-2-127-2-58/06 od 21. jula 2006. godine, i rješenja , broj 05-2-126-35/06 od 19. juna 2006. godine.
2. Rješenjem Ministarstva, broj 05/2-126-35/06 od 19. juna 2006. godine, apelantu je prestao radni odnos u Ministarstvu, počevši od 31. maja 2006. godine, zbog toga što je stupio na izdržavanje kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci.
3. Odlučujući o prigovoru apelanta protiv rješenja Ministarstva, broj 05/2-126-35/06 od 19. juna 2006. godine, Ministarstvo je donijelo rješenje, broj 02-2-127-2-58/06 od 21. jula 2006. godine, kojim je odbio kao neosnovan prigovor apelanta. U rješenju je navedeno da je ožalbeno rješenje doneseno u skladu sa članom 112. stav 1. tačka 7. Zakona o radu, kojim je propisano da radniku prestaje radni odnos ako bude osuđen na bezuslovnu kaznu zatvora u trajanju duže od tri mejseca, sa danom početka izvršenja kazne. Budući da je apelant pravomoćnom presudom Osnovnog suda u Sokocu, broj K:36/02 od 13. juna 2003. godine, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci, te da se javio na izdržavanje kazne u Kazneno popravni zavod Banja Luka, 31. maja 2006. godine, doneseno je rješenje kao u dispozitivu, u skladu sa članom 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv predmetnog rješenja može pokrenuti spor kod nadležnog Osnovnog suda u roku od 15 dana od dana prijema rješenja.
4. Apelant se obraćao Predsjednika Vlade Republike Srpske sa zahtjevom za ponavljanje postupka o prestanku radnog odnosa, koji je proslijeđen Ministarstvu, Upravi za pravne i kadrovske poslove, a koja je aktom broj, 05/2-053-5/07 od 22. novembra 2007. godine, obavijestila apelanta da ovaj organ nije u mogućnosti udovoljiti njegovom tahtjevu, obzirom da Republika Srpske ima legalne institucije putem kojih je omogućena zaštita povrijeđenih prava, pa i prava iz radnog odnosa.
5. Prema navodima u apleaciji proizilazi da se apelant žali da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda te pravo na rad.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konretnom slučaju, prema stanju spisa, apelant nije protiv drugostepenog rješenja Ministarstva, broj 02-2-127-2-58/06 od 21. jula 2006. godine, pokrenuo spor pred nadležnim sudom, u skladu s pravnom poukom koju je sadržavalo rješenje Ministarstva, te članom 37. Zakona o radnim odnosima u državnim organima («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 11/94), nego se direktno obratio Ustavnom sudu.
9. Stoga, iz naprijed navedenog proizilazi da u konkretnom slučaju apelant prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu nije iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove moguće po zakonu, koji su mu stajali na raspolaganju, kako bi došao do konačne odluke, koja bi mogla biti predmet preispitivanja pred Ustavnim sudom. S obzirom na navedeno, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova iz člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, pa se apelacija ne može razmatrati.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić