Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3387/07 (M. G.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3387/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3387/07, rješavajući apelaciju Mladena Glogovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Mladena Glogovca, podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj U-575/05 od 5. novembra 2007. godine, rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo, broj 05-31-3-1265/03 od 4. juna 2004. godine i zaključka Službe za upravu za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo, broj 05-31-767/03 od 21. novembra 2003. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Mladen Glogovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, podnio je 17. decembra 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj U-575/05 od 5. novembra 2007. godine, rješenja Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), broj 05-31-3-1265/03 od 4. juna 2004. godine i zaključka Službe za upravu za imovinsko-pravne poslove, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Centar Sarajevo (u daljnjem tekstu: Služba), broj 05-31-767/03 od 21. novembra 2003. godine. Apelant je 11. januara 2008. godine dopunio apelaciju.
2. Zaključkom Službe, broj 05-31-767/03 od 21. novembra 2003. godine, koji je potvrđen rješenjem Federalne uprave, broj 05-31-3-1265/03 od 4. juna 2004. godine, odbačen je zahtjev apelanta za isplatu naknade po tržišnoj cijeni za eksproprisane nekretnine u ulici Šenoina u Sarajevu, jer je o istom zahtjevu ranije pravosnažno odlučeno. U obrazloženju zaključka je navedeno, da je rješenjem Gradske eksproprijacione komisije u Sarajevu, broj 140/53-3 od 29. oktobra 1953. godine izvršena potpuna eksproprijacija nekretnina označenih kao k.č. 86 iz zk.ul. XLVIII/21 k.o. Sarajevo u površini od 108 m² u korist FNRJ, da je navedenim rješenjem utvrđena naknada za eksproprisane nekretnine i način isplate ranijim vlasnicima, te da je predmetno rješenje postalo pravosnažno i 1954. godine provedeno u zemljišnim knjigama. Imajući u vidu naprijed navedeno, zahtjev apelanta je u skladu sa članom 123. stav 2. Zakona o upavnom postupku odbačen.
3. Protiv rješenja Federalne uprave, broj 05-31-3-1265/03 od 4. juna 2004. godine, apelant je podnio tužbu Kantonalnom sudu koji je presudom, broj U-575/05 od 5. novembra 2007. godine odbio kao neosnovanu tužbu apelanta. U obrazloženju presude Kantonalni sud je naveo, da su osporene odluke upravnih organa zasnovane na pravilno i potuno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilnoj primjeni materijalnog prava, kao i da su upravni organi pravilno ocijenili da se da se radi o pravosnažno okončanoj stvari i zahtjev odbacili u skladu sa članom 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku. Sud je dalje naveo da je Federalna uprava dala ispravno obrazloženje da se o eventualnom ponovnom odlučivanju o naknadi apelantu (i njegovoj braći koji su zajedno podnijeli zahtjev) za predmetno eksproprisano zemljište, može odlučivati po zahtjevu istih ali nakon donošenja zakona o restituciji, a prema važećim zakonima nema pravnog osnova da se o tome ponovo odlučuje.
4. Apelant smatra da je pobijanim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je donesen zakon o restituciji zbog kojeg je po njegovom mišljenju odbijena njegova tužba, te navodi da se zajedno sa svojom braćom obraćao Osnovnom sudu u Nevesinju sa zahtjevom da im dostave potvrdu o tome da nisu naplatili naknadu za predmetno eksproprisano zemljište.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Ustavni sud zapaža da je osporenim odlukama organa uprave apelantov zahtjev odbačen kao nedozvoljen jer je utvrđeno da je o istom zahtjevu već vođen postupak koji je okončan pravosnažnim rješenjem. Također, presudom Kantonalnog suda odbijena je tužba apelanta kojom je tražio da se ponište osporene odluke organa uprave.
7. Ustavni sud podsjeća da se u predmetnom postupku utvrđivala procesna dopustivost pokretanja upravnog postupka. Prema odredbama člana 123. stav 2. Zakona o upravnom postupku, ako naležni organ po zahtjevu stranke nađe da po važećim propisima nema uvjeta za pokretanje postupka donijet će zaključak kojim će odbaciti podneseni zahtjev. S obzirom na navedeno, Ustavni sud konstatuje da se u predmetnom postupku pred organima uprave a potom i pred sudom praktično odlučivalo o procesnim pitanjima a ne o meritumu apelantovog zahtjeva. Naime, organi uprave i sud su utvrdili da je predmetni zahtjev nedopustiv, jer je o istom pitanju koje je bilo predmet apelantovog zahtjeva, već vođen upravni postupak i doneseno pravosnažno rješenje.
8. Budući da apelant smatra da je osporenim odlukama upravnih organa i suda povrijeđeno njegovo pravo na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud konstatira da je o apelantovim imovinskim pravima konačno odlučeno pravosnažnim rješenjem Gradske eksproprijacione komisije u Sarajevu, broj 140/53-3 od 29. oktobra 1953. godine, koje je postalo pravosnažno 1954. godine, a koje rješenje predstavlja odluku o meritumu apelantovog zahtjeva.
9. Stoga je nesporno je da se odlukama koje su predmet ove apelacije nije odlučivalo o apelantovom pravu na privatni i porodični život niti o njegovim imovinskim pravima, te slijedi da su apelantovi navodi o povredi prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, budući da se u predmetnom postupku isključivo odlučivalo o procesnoj dopustivosti pokretanja upravnog postupka, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić