Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1225/07 (Z. M.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1225/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1225/07, rješavajući apelaciju Zife Mujagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zife Mujagić podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-06-

001 245 od 27. februara 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Zifa Mujagić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Banja Luke, koju zastupa Ljubinka Đukanović, diplomirana pravnica iz Udruženja "Vaša prava BiH", podnijela je 26. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-06-001 245 od 27. februara 2007. godine.

2. Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je rješenjem, broj RS-

1985/03 od 23. januara 2006. godine, koje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Ž-275/06 od 16. augusta 2006. godine, odbacio kao neblagovremenu apelanticinu tužbu radi zaštite prava iz radnog odnosa. U obrazloženju svoje odluke, prvostepeni sud je naveo da je tužba neblagovremena u smislu odredbe člana 83. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa ("Službeni list SFRJ", broj 60/89). Okružni sud je prihvatio ocjenu neblagovremenosti predmtne tužbe, ali je temelji na odredbi člana 105. Zakona o radu („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 38/00, 40/00, 47/02, 38/03 i 66/03), obzirom da je postupak u ovoj parnici pokrenut nakon njegovog stupanja na snagu. U obrazloženju predmetnih rješenja je još navedeno da je rješenje koje je predmet tužbenog zahtjeva doneseno 19. novembra 1992. godine, a da je apelantica tužbu za zaštitu prava iz radnog odnosa podnijela 9. juna 2003. godine, te da je stoga žalba neblagovremena.

3. Odlučujući o reviziji Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-06-001 245 od 27. februara 2007. godine, reviziju odbio kao neosnovanu.

4. Apelantica smatra da joj je osporenom odlukom Vrhovnog suda povrijeđeno pravo na rad iz člana 6. Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, pravo na nediskriminaciju zagarantirano članom 14. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) koje odgovara članu II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Također, apelantica se žali i na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te na povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju, u predmetnom postupku koji je okončan osporenim rješenjem Vrhovnog suda tužba apelantice je odbačena kao neblagovremena primjenom člana 105. Zakona o radu koji propisuje subjektivni rok od jedne godine, i objektivni rok od tri godine za podnošenje ove tužbe.

8. Dakle, proizlazi da se osporenom odlukom Vrhovnog suda kojom je okončan predmetni postupak nije odlučivalo o osnovanosti apelantičinog tužbenog zahtjeva, odnosno o zakonitosti rješenja tuženog o prestanku apelantičinog radnog odnosa, već je Vrhovni sud osporenom odlukom utvrdio da je apelantičina tužba neblagovremena. Da bi se raspravljalo o osnovanosti apelantičinog tužbenog zahtjeva, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelantica je morala blagovremeno zatražiti sudsku zaštitu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja tužbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluke Ustavnog suda br. AP 329/05 od 26. aprila 2005. godine i AP 1310/06 od 15. februara 2007. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1225/07 (Z. M.) | Sudska praksa | Aktio