Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1259/08 (H. Z.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1259/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1259/08, rješavajući apelaciju Hasana Zećirevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasana Zećirevića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj U-536/03 od 7. marta 2007. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar broj 02/1-1041855091 od 13. januara 2003. godine i Rješenja Kantonalne administrativne službe Bihać matični broj 1041855099 od 25. oktobra 2002. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasan Zećirević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, podnio je 25. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj U-536/03 od 7. marta 2007. godine, Rješenja Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar (u daljnjem tekstu: Federalni zavod) broj 02/1-1041855091 od 13. januara 2003. godine i Rješenja Kantonalne administrativne službe Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalna administrativna služba) matični broj 1041855099 od 25. oktobra 2002. godine.

2. Rješenjem Kantonalne administrativne službe matični broj 1041855099 od 25. oktobra 2002. godine apelantu je priznato pravo na starosnu penziju u mjesečnom iznosu od 178,75 KM, počev od 11. januara 1997. godine.

3. Federalni zavod, odlučujući o žalbi apelanta protiv Rješenja Kantonalne administrativne službe matični broj 1041855099 od 25. oktobra 2002. godine, donio je Rješenje broj 02/1-1041855091 od 13. januara 2003. godine kojim je žalba apelanta odbijena.

4. Protiv Rješenja Federalnog zavoda broj 02/1-1041855091 od 13. januara 2003. godine apelant je podnio tužbu Vrhovnom sudu koji je Presudom broj U-536/03 od 7. marta 2007. godine odbio tužbu apelanta.

5. Apelant smatra da mu je pobijanim odlukama povrijeđeno pravo na život iz člana II/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i pravo da ne bude podvrgnut mučenju ili nehunmanom ili ponižavajućem postupanju iz člana II/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj U-536/03 od 7. marta 2007. godine, kao konačnu odluku u predmetnom sporu. S obzirom da je presuda Vrhovnog suda uručena apelantu 7. aprila 2007. godine, a da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. aprila 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1259/08 (H. Z.) | Sudska praksa | Aktio