Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1297/08 (Z. K., R. K., B. K. i Z. Š.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1297/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1297/08, rješavajući apelaciju Zihnije Kadrić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zihnije Kadrić i drugih podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000119 od 22. januara 2008. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik, broj Gž-483/05 od 15. novembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Kiseljaku, broj P-
597/04 od 1. aprila 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Zihnija Kadrić, Razija Kadrić, Belkisa Kadrić i Zineta Šarac (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Fojnice – Ostružnica Polje, koje zastupa Fahrudin Imamović, advokat iz Kiseljaka, podnijele su 30. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-Rev-07-000119 od 22. januara 2008. godine, presude Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj Gž-483/05 od 15. novembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Kiseljaku (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-597/04 od 1. aprila 2005. godine. Zastupnik apelantica je 23. i 28. maja 2008. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio punomoć i relevantnu dokumentaciju.
2. Presudom Općinskog suda, broj P-597/04 od 1. aprila 2005. godine, koja je potvrđena u žalbenom postupku presudom Kantonalnog suda, broj Gž-483/05 od 15. novembra 2006. godine, obavezano je «Sarajevo osiguranje» d.d. Sarajevo, Filijala Visoko da apelanticama plati na ime naknade nematerijalne štete iznose od po 3.900,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok su sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete apelantice odbijene kao neosnovanim.
3. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000119 od 22. januara 2008. godine, odbačena je revizija apelantica izjavljena protiv rješenja Kantonalnog suda. U obrazloženju rješenja je navedeno da su apelantice u ovoj parnici obični materijalni suparničari (član 362. stav 1. tačka 1. Zakona o parničnom postupku, «Službene novine FBiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu: ZPP), jer su u pogledu predmeta spora u pravnoj zajednici, a njihova prava proističu iz iste činjenične i pravne osnove, te da prema odredbi člana 365. ZPP svaki je suparničar u parnici samostalna stranka i njegove radnje ili propuštanja niti koriste niti štete drugim suparničarima. Dalje je navedeno da bez obzira na podnošenje zajedničke tužbe u ovom sporu, procesni položaj svake apelantice je samostalan u odnosu na ostale, pa se dozvoljenost revizije određuje u odnosu na vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude za svakog od njih, a ne po njihovom zbiru. Kako apelantice u ovom sporu potražuju naknadu neimovinske štete u iznosu od po 8.100,00 KM svaka, a pobijanom presudom uspjele su sa iznosima od po 3.900,00 KM, dakle, vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude je za svaku od njih 4.200,00 KM. Taj iznos ne prelazi zakonski limit predviđen odredbom člana 237. stav 2. ZPP, a Vrhovni sud nije ocijenio da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP).
4. Apelantice nisu eksplicitno navele koje im je ustavno pravo osporenim odlukama povrijeđeno.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000119 od 22. januara 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Kantonalnog suda, broj Gž-483/05 od 15. novembra 2006. godine. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati tačan datum kada je apelanticama dostavljena presuda Kantonalnog suda, s obzirom da je Vrhovni sud 22. januara 2008. godine donio rješenje po izjavljenoj reviziji, pa se samo po sebi podrazumjeva da su navedenu drugostepenu presudu Kantonalnog suda primile prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 30. aprila 2008. godine, proizilazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud zaključuje da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice primile osporenu presudu Kantonalnog suda.
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić