Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1496/07 («Velt» d.o.o. Beograd)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1496/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1496/07, rješavajući apelaciju «Velt» d.o.o. Beograd, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija «Velt» d.o.o. Beograd, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik, broj 006-0-

Pž-06-000 073 od 5. oktobra 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. «Velt» d.o.o. Beograd (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupaju Suada Halilagić i Adnan Biser, advokati iz Sarajeva, podnio je 14. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda Novi Travnik (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 006-0-Pž-06-000 073 od 5. oktobra 2006. godine. Apelant je 4. juna 2007. godine dostavio urgenciju, a 28. juna 2007. godine, na traženje Ustavnog suda, dostavio dopunjenu i preciziranu apelaciju sa relevantnom dokumentacijom.

2. Osnovni sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio rješenje o izvršenju, broj I-

1/92 od 8. januara 1992. godine, kojim je određeno izvršenje na osnovu sudskog poravnanja Višeg suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Viši sud), broj Ps-1843/91 od 3. oktobra 1991. godine, kojim je DP Preduzeće za preradu i impregnaciju drveta Vitez (u daljnjem tekstu: izvršenik) obavezan da apelantu isporuči određenu količinu rezane građe.

3. Osnovni sud je donio rješenje, broj I-1/92 od 25. februara 1992. godine, koje je potvrđeno u žalbenom postupku rješenjem Višeg suda, broj Pž-67/92 od 10. aprila 1992. godine, kojim je odbijen u cijelosti prigovor izvršenika protiv rješenja Osnovnog suda, broj I-1/92, i određen nastavak izvršenja.

4. Općinski sud u Travniku (u daljnjem tekstu: Općinski sud) je donio rješenje, broj Ip-138/04 od 15. aprila 2004. godine, kojim je obustavljen postupak u predmetnoj izvršnoj stvari, uz obrazloženje da je prva izvršna radnja poduzeta 5. novembra 2001. godine kod izvršenika i da je tom prilikom utvrđeno da izvršenik nema bukove građe, koja je predmet izvršenja, te da se uslijed neriješenih odnosa između Srbije i Crne Gore i Bosne i Hercegovine (reciprocitet) nije moglo dalje postupati u ovom izvršnom predmetu.

5. Apelant je izjavio žalbu protiv rješenja Općinskog suda od 15. aprila 2004. godine, te je Kantonalni sud donio rješenje, broj 006-0-Pž-06-000 073 od 5. oktobra 2006. godine, kojim je odbačena apelantova žalba kao neblagovremena. U obrazloženju rješenja je navedeno da je, prema stanju u spisu, apelant 8. juna 2001. godine ovlastio kao svog punomoćnika Seada Agića, advokata iz Travnika, da ga zastupa u ovom predmetu, koja punomoć je 15. juna 2001. godine uložena u spis, te da u spisu takođe postoji dopis od 16. decembra 2002. godine koji je potpisao punomoćnik Kemal Derdžić za apelanta, a kojom je otkazana punomoć advokatu Seadu Agiću. Dalje je navedeno da je ovaj dopis upućen punomoćniku Seadu Agiću, ali u spisu nema dokaza da je punomoćnik ili davalac punomoći dostavio obavještenje sudu da je punomoćniku, advokatu Seadu Agiću, otkazana punomoć za dalje zastuapnje. Iz stanja spisa takođe proizilazi da je punomoćnik Sead Agić 26. aprila 2004. godine primio osporeno rješenje Ip-138/04 od 15. aprila 2004. godine, što je vidljivo iz dostavnicu koju je nesporno ovaj punomoćnik potpisao. Kantonalni sud je naveo da budući da sudu u vrijeme donošenju osporenog rješenja nije saopšteno da je punomoćniku apelanta, advokatu Seadu Agiću, otkazana punomoć za dalje zastupanje, to je prvostepeni sud pravilno u skladu sa odredbom člana 340. stav 1. Zakona o parničnom postupku ovo rješenje dostavio pomenutom punomoćniku, te da u situaciji kada određena stranka ima više punomoćnika (u konkretnom slučaju apelantovi punomoćnici su bili Sead Agić i Kemal Derdžić), dostava odluke se smatra urednom kad se dostavi jednom od punomoćnika. Kako je osporeno rješenje apelantovom punomoćniku uručeno 26. aprila 2004. godine, a prigovor – žalba na ovo rješenje je izjavljena tek 17. maja 2005. godine, to je ista neblagovremena.

6. Apelant se žali da mu je pobijanom odlukom povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

8. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

9. U konkretnom slučaju apelant je pokrenuo postupak izvršenja sudskog poravnanja. Općinski sud je rješenjem, broj Ip-138/04 od 15. aprila 2004. godine, obustavio predmetni izvršni postupak. Odlučujući o žalbi apelanta, Kantonalni sud je rješenjem, broj 006-0-Pž-06-000 073 od 5. oktobra 2006. godine, odbacio istu kao neblagovremenu.

10. Dakle, Kantonalni sud nije raspravljao o osnovanosti apelantove žalbe, već je žalba odbačena iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesena u zakonom propisanom roku. Da bi se raspravljalo pitanje osnovanosti žalbe, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti žalbu ili opravdati nemogućnost blagovremenog podnošenja žalbe, tj. iscrpljivanja pravnih lijekova (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem žalbe Kantonalnom sudu nije efektivno iscrpio pravne lijekove, već je samo formalno van roka podnio žalbu, na temelju koje redovni sud nije mogao meritorno odlučivati, jer ista nije ispunjavala formalne uslove tog pravnog lijeka. Prema tome, pošto nije ispunjen uvjet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1496/07 («Velt» d.o.o. Beograd) | Sudska praksa | Aktio