Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1526/07 (D. M.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1526/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1526/07, rješavajući apelaciju Damjana Mihaljevića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Damjana Mihaljevića podnesena protiv presude Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-GŽ-
07-000-123 od 20. marta 2007. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Damjan Mihaljević (u daljnjem tekstu: apelant) iz Livna, podnio je 25. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-GŽ-07-000-123 od 20. marta 2007. godine.
2. Presudom Općinskog suda Livno (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj P-153/02 od 3. marta 2006. godine, naloženo je JP Elektroprivreda Hrvatske zajednice Herceg-Bosna Mostar, direkcija za prijenos električne energije (kasnije u postupku označen kao «Elektroprijenos BiH» a.d. Banja Luka, Oprativno područje Mostar, u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu nadoknadi štetu, tako da mu isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom i troškovima postupka, dok je odbijen apelantov prijedlog za oslobađanjem od plaćanja troškova postupka, međutim, rješenjem Kantonalnog suda, broj 010-0-GŽ-06-000-139 od 6. juna 2006. godine, uvažena je žalba tuženog, navedena presuda Općinskog suda ukinuta i predmet vraćen prvostepenom sudu na ponovno suđenje.
3. Presudom Općinskog suda, broj 068-0-P-06-000-479 od 18. decembra 2006. godine, naloženo je tuženom da apelantu nadoknadi štetu, tako da mu isplati određeni iznos sa zakonskom zateznom kamatom, dok je sa viškom tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa apelant odbijen. Tačkom 2 izreke presude apelant je obavezan da nadoknadi tuženom troškove postupka, a tačkom 3 odbijen je apelantov prijedlog za oslobađanjem od plaćanja troškova postupka.
4. Presudom Kantonalnog suda, broj 010-0-GŽ-07-000-123 od 20. marta 2007. godine, žalba tuženog je djelomično uvažena, presuda Općinskog suda od 18. decembra 2006. godine preinačena u pogledu visine dosuđenog iznosa i datuma početka računanja zakonske zatezne kamate na način preciziran u izreci presude, te je u preostalom dijelu žalba tuženog odbijena, dok je apelantova žalba u cijelosti odbijena.
5. Apelant je 25. aprila 2007. godine izjavio reviziju protiv presude Kantonalnog suda, broj 010-
0-GŽ-07-000-123 od 20. marta 2007. godine, i postupak po reviziji je u toku.
6. Apelant se žali da je pobijanom odlukom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
8. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
9. U konkretnom slučaju postupak o predmetu apelacije je, nakon izjavljene revizije od strane apelanta, u toku, a prema stanju spisa Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) još nije donio odluku o reviziji.
10. Član 237. Zakona o parničnom postupku («Službene novine Federacije BiH» br. 53/03, 73/05 i 19/06) glasi: «Član 237. (1)Stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravomoćne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostave prepisa presude. (2)Revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravomoćne presude ne prelazi 10.000 KM. (3)Izuzetno, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.»
11. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, a obzirom da je u konkretnom slučaju reviziju izjavio apelant, a pobijanom presudom je preinačena presuda Općinskog suda, broj 068-0-P-06-000-479 od 18. decembra 2006. godine, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. S obzirom na navedeno u apelantovom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelant ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić