Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1659/07 (D. R.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1659/07
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1659/07, rješavajući apelaciju Drene Ramić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Drene Ramić, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj 011-0-Gž-07-000 138 od 2. aprila 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Drena Ramić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Prijedora, podnijela je 8. juna 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-000 138 od 2. aprila 2007. godine.
2. Apelantica je 26. decembra 1994. godine podnijela tužbu Osnovnom sudu u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) protiv B.T. i Osiguravajućeg društva SOD „Jahorina“, radi naknade materijalne i nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 17.000,00 KM, koju je pretrpjela uslijed saobraćajne nesreće koja se desila 2. jula 1994. godine. Tokom postupka pred Osnovnim sudom, apelantica je postigla vansudsko poravnanje sa Osiguravajućim društvom „Jahorina“. Osnovni sud je 17. novembra 2006. godine donio Presudu, broj P-278/94, kojim je odbio apelantičin tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na tuženog B.T. a u odnosu na tuženo Osiguravajuće društvo „Jahorina“ utvrdio da se tužba smatra povučenom. Sud je obrazložio da je, u smislu člana 192. stav 1. Zakona o obligacionim odnosima, apelantica doprinijela nastanku štete sa 40 %, koji postotak je apelantica prihvatila prilikom zaključivanja vansudskog poravnanja, ali da je apelantica u preostalom dijelu u cijelosti obeštećena iznosom koji je prihvatila vansudskom nagodbom sa tuženim Osiguravajućim društvom „Jahorina“, iz kojeg razloga je sud odbio tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog B.T.
3. Okružni sud je 2. aprila 2007. godine donio Presudu, broj 011-0-Gž-07-000 138, kojom je odbio žalbu apelantice kao neosnovanu i potvrdio presudu Osnovnog suda sa obrazloženjem da je prvostepeni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo.
4. Apelantica smatra da joj je postupanjem prvostepenog i drugostepenog suda povrijeđeno pravo na imovinu iz člana člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»
6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
7. U konkretnom slučaju apelantica je protiv Presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-000 138 od 2. aprila 2007. godine mogla, shodno odredbama člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske. Naime, apelanticin tužbeni zahtjev u odnosu na tuženog B.T je odbijen u cjelosti a bio je označen na iznos od 17.000 KM, dok je u odnosu na drugotuženog dosuđen u iznosu od 6.000 KM pa je i u tom slučaju osporavani dio 11.000 KM i veći je od minimuma potrebnog da bi revizija bila dozvoljena. Prema praksi Ustavnog suda revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelantica se lišila mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet apelacionog ispitivanja od strane Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao
8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić