Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1677/08 (D. D.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1677/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1677/08, rješavajući apelaciju Duška Danilovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Duška Danilovića podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-08-000 320 od 24. aprila 2008. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Duško Danilović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banja Luke, kojeg zastupa Đorđe Marić, advokat iz Banja Luke, podnio je 5. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 320 od 24. aprila 2008. godine.
2. Osnovni sud u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), je presudom broj Rs-43/99 od 29. juna 2007. godine obavezao PSC «TAM» AD Banja Luka ( u daljnjem tekstu: tuženi), da apelantu na ime izgubljene zarade za period od 7. juna 1994. godine do 15. maja 2005. godine isplati iznos od 15.651,00 KM i nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 12.409,00 KM. Tužba je odbačena u dijelu kojim je apelant tražio da mu tuženi isplati doprinose PIO za period od 7. juna 1994. godine do 15. maja 2007. godine.
3. Okružni sud u Banja Luci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud), je presudom broj 011-0-
Ž-07-000 431 od 16. oktobra 2007. godine djelimično uvažio žalbu tuženog, preinačio prvostepenu presudu u dijelu koji se odnosio na kamate na glavni dug od 15.651,00 KM od presuđenja do isplate, tužbeni zahtjev u tom dijelu je odbio i troškove parničnog postupka smanjio na iznos od 5.389,50 KM. Drugostepenom presudom je uvažena žalba apelanta, presuda Osnovnog suda broj Rs-43/99 od 29. juna 2007. preinačena i tuženi obavezan da izvrši uplatu doprinosa za Fond PIO za period od 7. juna 1994. godine do 15. maja 2007. godine.
4. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-08-000 320 od 24. aprila 2008. godine, revizija apelanta protiv presude Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 431 od 16. oktobra 2007. godine je odbačena kao nedozvoljena. Vrhovni sud je u obrazloženju pobijanog rješenja naveo da je reviziju odbacio na osnovu odredbe člana 247. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/05, 85/03 i 74/05), jer je drugostepenom presudom odlučeno o sporednom potraživanju koji se odnosio na zahtjev za kamatu na dosuđeni glavni dug u iznosu od 15.651,00 KM, a apelant je revizijom pobijao drugostepenu odluku u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev za kamatu na dosuđeni glavni dug i odluku o troškovima spora.
5. Apelant smatra da mu je pobijanim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine, kojem odgovara član 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine, koje odgovara član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stavom 1. Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda, broj U-15/01, od 4. i 5. maja 2001. godine i odluku Ustavnog suda, broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).
8. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav
1. Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedozvoljena rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 320 od 24. aprila 2008. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava, je presuda Okružnog suda broj 011-0-Ž-07-000 431 od 16. oktobra 2007. godine. S obzirom na to da je apelantu 12. novembra 2007. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-0-
Ž-07-000 431 od 16. oktobra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 5. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić