Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1825/08 (J. L.-N.)
Odluka donesena 17. 09. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Ponavljanje postupka
- Protek roka
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1825/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 09. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 4. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 1825/08, rješavajući apelaciju Josipa Lekić-Ninića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Josipa Lekić-Ninića podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Kž-06-000 625 od 6. februara 2007. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Zenici broj 004-0-Kvl-06-000 001 od 30. oktobra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Josipa Lekić-Ninića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj Kž-560/03 od 22. januara 2004. godine i Presude Kantonalnog suda u Zenici broj K-33/03 od 30. oktobra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Josip Lekić-Ninić (u daljnjem tekstu: apelant), trenutno u Kazneno popravnom zavodu zatvorenog tipa u Zenici, podnio je 18. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-Kž-06-000 625 od 6. februara 2007. godine, Rješenja Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 004-0-Kvl-06-000 001 od 30. oktobra 2006. godine, Presude Vrhovnog suda broj Kž-560/03 od 22. januara 2004. godine i Presude Kantonalnog suda broj K-33/03 od 30. oktobra 2003. godine.
2. Presudom Kantonalnog suda broj K-33/03 od 30. oktobra 2003. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj Kž-560/03 od 22. januara 2004. godine, apelant je oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine. Za navedeno krivično djelo apelant je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) godina.
3. Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Kvl-06-000 001 od 30. oktobra 2006. godine, koje je potvrđeno Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-000 625 od 6. februara 2007. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov zahtjev za ponavljanje postupka pravosnažno okončanog Presudom Kantonalnog suda broj K-33/03 od 30. oktobra 2003. godine.
4. Apelant smatra da su mu pobijanim odlukama povrijeđena prava iz Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), ne precizirajući koja prava smatra da su mu povrijeeđena, a iz navoda apelacije proizilazi da se žali na pravo na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Također se žali na povredu prava zaštićenih odredbama Protokola br. 1, 4, 6, 7, 12 i 13 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 4. protekao je rok za podnošenje apelacije;
9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
Dopustivost ratione materiae
6. U konkretnom slučaju apelant se žali na Rješenje Vrhovnog suda broj 070-0-Kž-06-
000 625 od 6. februara 2007. godine i Rješenje Kantonalnog suda broj 004-0-Kvl-06-000 001 od 30. oktobra 2006. godine kojima je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za ponavljanje pravosnažno okončanog krivičnog postupka. S obzirom da se apelant žali da su predmetne odluke zasnovane na pogrešno i nepravilno utvrđenom činjeničnom stanju, Ustavni sud će ispitati njegove navode u odnosu na član 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud se poziva na stav bivše Evropske komisije za ljudska prava u predmetu X protiv Austrije (vidi odluku o dopustivosti povodom aplikacije broj 7761/77 od 8. maja 1978. godine, Odluke i izvještaji (OI), broj 14. strana 171. i dalje). U navedenom predmetu Evropska komisija za ljudska prava je zauzela stanovište da se član 6. Evropske konvencije ne primjenjuje na postupak povodom zahtjeva za obnovu postupka, jer takav postupak «ne utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe protiv apelanta». Sličnu praksu ima i Ustavni sud, koji je u vezi sa ovim pitanjem zaključio da se u postupku po prijedlogu za ponavljanje postupka odlučuje samo o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne (vidi, Ustavni sud, odluka broj AP-563/05od 28. juna 2005. godine).
7. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za ponavljanje postupka ne tiče odlučivanja o «osnovanosti bilo kakve krivične optužbe» protiv apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih pretpostavki za ponavljanje postupka. Stoga, postupak o odlučivanju o zahtjevu za ponavljanje postupka ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.
Protek roka
8. Takođe, apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj Kž-560/03 od 22. januara 2004. godine i Presudu Kantonalnog suda broj K-33/03 od 30. oktobra 2003. godine kojima je oglašen krivim za krivično djelo ubistva iz člana 171. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine.
9. U konkretnom slučaju, Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi da li je apelant protiv konačne odluke tj. presude Vrhovnog suda podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Rješenjem Kantonalnog suda broj 004-0-Kvl-06-000 001 od 30. oktobra 2006. godine odbijen apelantov prijedlog za ponavljanje predmetnog krivičnog postupka, pa se samo po sebi podrazumijeva da je apelant Presudu Vrhovnog suda broj Kž-560/03 od 22. januara 2004. godine primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 18. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Vrhovnog suda.
10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić