Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3172/06 (S. M., V. O. i N. A.)

Odluka donesena 17. 09. 2008.

  • Nenadležnost za odlučivanje
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Krstan Simić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3172/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 09. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Krstan Simić, na sjednici održanoj 17. septembra 2008. godine, u predmetu broj AP 3172/06, rješavajući apelaciju Suade Morankić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 1. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 60/05), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Suade Morankić, Viktorije Osmić i Nadire Ašćerić, podnesena protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona, broj Kt.782/05 od 13. oktobra 2006. godine i od 13. juna 2005. godine, zbog nenadležnosti Ustavnog suda Bosne i Hercegovine za odlučivanje.

OBRAZLOŽENJE

1. Suada Morankić, Viktorija Osmić i Nadira Ašćerić (u daljnjem tekstu: apelantice) iz Tuzle, podnijele su 24. novembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), broj Kt.782/05 od 13. oktobra 2006. godine i od 13. juna 2005. godine.

2. Kantonalno tužilaštvo je dopisom, broj Kt.782/05 od 13. juna 2005. godine, obavijestilo apelantice da neće narediti provođenje istrage protiv prijavljenih Amire Karić i drugih zbog krivičnog djela prevare iz člana 282. stav 1. Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: KZ FBiH) te krivičnog djela krivotvorenja isprave iz člana 351. stav 1. i krivičnog djela zloupotrebe položaja ili ovlasti iz člana 358. stav 1. istog Zakona.

3. Apelantice su u nekoliko navrata podnosile pritužbe Kantonalnom tužilaštvu na obavještenje, broj Kt.782/05 od 13. juna 2005. godine.

4. Kantonalno tužilaštvo je dopisom, broj Kt.782/05 od 13. oktobra 2006. godine, obavijestilo apelantice da je po nalogu Federalnog tužilaštva Sarajevo, izvršeno ponovno preispitivanje odluke o neprovođenju istrage, izvršena ponovna ocjena i analiza provedenih dokaza, provedeni novi dokazi, nakon čega je donesena odluka da se ostane kod ranije donesene odluke.

5. Apelantice smatraju da su obavještenjima Kantonalnog tužilaštva povrijeđena njihova prava iz člana II/1., II/3.e) i II/6. Ustava Bosne i Hercegovine i čl. 1., 6. i 13. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

1. Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje;»

7. Ustavni sud podsjeća na svoju nadležnost iz člana VI.3 (b) Ustava Bosne i Hercegovine, prema kojoj «Ustavni sud ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.». U konkretnom slučaju, vezano za navode apelantica o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije nadležan da odlučuje o apelaciji koja je izjavljena protiv obavještenja Kantonalnog tužilaštva, broj Kt.782/05 od 13. oktobra 2006. godine i od 13. juna 2005. godine, jer navedeni akti nemaju svojstvo presude, bar ne u onoj mjeri da ju je donio «bilo koji sud u Bosni i Hercegovini», odnosno nema svojstvo odluke u smislu člana 16.stav 1. Pravila Ustavnog suda.

8. Apelantice se također žale da im je povrijeđeno pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Ustavni sud ističe, da član 13. Evropske konvencije ima supsidijaran karakter. To znači da član 13. Evropske konvencije ne garantuje pravo na djelotvoran pravni lijek sam po sebi, niti se može posmatrati samostalno i nezavisno od nekog od prava garantovanih Evropskom konvencijom. U konkretnom slučaju apelanticini navodi o kršenju ovog prava se odnose na povredu prava na pravično suđenje. Kako je Ustavni sud u prethodnoj tački ocijenio da nije nadležan za odlučivanje o apelaciji u vezi sa navodima o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, Ustavni sud konstatira, a obzirom na supsidijarni karakter ovog prava, da nije nadležan da odlučuje ni o apelanticinim navodima vezanim za povredu člana 13. Evropske konvencije.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 1. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da Ustavni sud nije nadležan za odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3172/06 (S. M., V. O. i N. A.) | Sudska praksa | Aktio