Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu U-9/07 (M. Ž.)
Odluka donesena 04. 10. 2008.
- Nema povrede
- Član VI/3.a i VI/3.c) Ustava BiH - Ocjena ustavnosti - Saglasnost sa Ustavom/EK
- Ocjena ustavnosti - nadležnost iz čl. VI/3.a)
- Član IV/4.a) Ustava BiH
Sastav suda
Valerija Galić, Miodrag Simović, Mato Tadić, Krstan Simić, Tudor Pantiru, Constance Grewe, David Feldman
Citirani propisi
Predmeti (1)
U-9/07
Ocjena ustavnosti
Odluka o meritumu
04. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u plenarnom sazivu u predmetu broj U 9/07, rješavajući zahtjev Milorada Živkovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2. i člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:
David Feldman, potpredsjednik Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Tudor Pantiru, sudija Mato Tadić, sudija Constance Grewe, sutkinja Krstan Simić, sudija na sjednici održanoj 4. oktobra 2008 godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se zahtjev Milorada Živkovića, u vrijeme podnošenja zahtjeva prvog zamjenika predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, za ocjenu ustavnosti Zakona o statistici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine« br. 26/04 i 42/04).
Utvrđuje se da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine« br. 26/04 i 42/04) u skladu sa članom IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Milorad Živković (u daljnjem tekstu: podnosilac zahtjeva), u vrijeme podnošenja zahtjeva prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine, podnio je 23. maja 2007. godine Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o statistici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 26/04 i 42/04-u daljnjem tekstu: osporeni zakon)
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Predstavničkog doma i Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine zatraženo je 7. februara 2008. godine da dostave odgovor na zahtjev.
3. Predstavnički dom je 4. marta 2008. godine dostavio odgovor na zahtjev, dok je Dom naroda dostavio odgovor na zahtjev 7. aprila 2008. godine.
4. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na zahtjev dostavljeni su podnosiocu zahtjeva 11. jula 2008. godine.
5. U skladu sa članom 93. stav 1. alineja 2. i stav 3. Pravila Ustavnog suda Ustavni sud je donio odluku o izuzeću predsjednice Ustavnog suda Seade Palavrić i sudije Mirsada Ćemana iz rada i odlučivanja o predmetnom zahtjevu, jer su učestvovali u donošenju osporenog zakona kao članovi Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Parlamentarne skupštine).
III. Zahtjev
a) Navodi iz zahtjeva
6. Podnosilac zahtjeva je naveo da je Parlamentarna skupština donijela osporeni zakon na temelju člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustav BiH), i da se analizom tog člana vidi da se radi o univerzalnoj nadležnosti svakog parlamenta u oblasti zakonodavne vlasti. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva sporno je pitanje da li je Parlamentarna skupština, koja ima mandat da donosi zakone, mogla donijeti osporeni zakon «s obzirom na ustavna ograničenja koja spadaju u domen Parlamentarne skupštine». Dalje je navedeno da je Visoki predstavnik za Bosnu i Hercegovinu 22. novembra 2002. godine donio odluku kojom se proglašava Zakon o statistici Bosne i Hercegovine, nakon što prijedlog zakona nije dobio potrebnu saglasnost u parlamentarnoj proceduri, odnosno nakon što nije postignuta usaglašenost i nije dobijena entitetska podrška ni u drugom krugu glasanja. Visoki predstavnik je, kako je navedeno u zahtjevu, naložio entitetima da otpočnu pregovore u skladu sa članom III/5.b) Ustava BiH u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu zakona. Ipak, podnosilac zahtjeva smatra da Parlamentarna skupština, s obzirom na ograničene nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH, nije imala mandat da reguliše oblast koja je regulisana osporenim zakonom. Također, podnosilac zahtjeva smatra da, osim što je neustavno dati Bosni i Hercegovini nadležnost da odlučuje o ovoj oblasti, osporeni zakon se ne implementira na način kako je to predviđeno, zbog nedostataka podzakonskih akata ali i zbog neusaglašenosti sa propisima i drugim zakonima na nivou entiteta. Na kraju zahtjeva navedeno je da osporeni zakon ne olakšava procedure nego je u velikoj mjeri destruktivan i podložan mogućnostima političke manipulacije, te da se iz navedenih razloga proglasi neustavnim i stavi van snage.
b) Odgovor na zahtjev
7. Nakon što je tražio od Predstavničkog doma da dostavi odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavno-pravne komisije Predstavničkog doma u kojem je navedeno da je na 32. sjednici, održanoj 29. februara 2008. godine, Ustavno-pravna komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa pet glasova «za» i tri glasa «protiv» konstatovala da je osporeni zakon usvojen na sjednici Predstavničkog doma 23. aprila 2004. godine, a na sjednici Doma naroda 26. aprila 2004. godine, i da Ustavno-pravna komisija «ostaje na pozicijama osporenog zakona».
8. Na traženje Ustavnog suda od Doma naroda da dostavi odgovor na zahtjev, Ustavni sud je primio mišljenje Ustavno-pravne komisije Doma naroda u kojem je navedeno da je na 21. sjednici, održanoj 4. aprila 2008. godine, Ustavno-pravna komisija razmatrala predmetni zahtjev i glasanjem sa tri glasa «za» i dva glasa «protiv» konstatovala da je osporeni zakon usvojen na sjednici Doma naroda 26. aprila 2004, a na sjednici Predstavničkog doma 23. aprila 2004. godine, i da Ustavno-pravna komisija «podržava predmetni zahtjev».
IV. Relevantni propisi
9. Odluka Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini od 21. oktobra 2002.
godine koja stupa na snagu odmah i kojom se proglašava Zakon o statistici Bosne i Hercegovine, a kojom se od entiteta zahtijeva da usklade svoje zakone i propise vezane za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa odredbama ovog zakona, te kojom se od entiteta zahtijeva da započnu sa pregovorima u skladu sa članom III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine na način utvrđen ovom odlukom:
1. Priloženi zakon, koji predstavlja sastavni dio ove odluke, stupa na snagu u skladu sa članom 35. ovog zakona, na privremenoj osnovi, dok ga Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine ne usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta.
2. Od entiteta se zahtijeva da usklade svoje zakone i propise vezane za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa odredbama ovog zakona, te da osiguraju da su ti zakoni i propisi adekvatni za zaštitu ustavnih prava i sloboda svih osoba.
3. Dalje se zahtijeva od entiteta da, u skladu sa odredbama člana III/5.b) Ustava Bosne i Hercegovine i u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, započnu pregovore sa ciljem spajanja entitetskih zavoda sa Agencijom, kako bi se na nivou Bosne i Hercegovine regulisali svi aspekti prikupljanja, obrade i distribucije statističkih podataka i stavili pod nadležnost institucija Bosne i Hercegovine.
4. Ova odluka će se odmah objaviti u službenim glasilima Bosne i Hercegovine, Federacije Bosne i Hercegovine, Republike Srpske i Brčko Distrikta.
10. Na osnovu člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je, na sjednici Predstavničkog doma održanoj 23. aprila 2004. godine i sjednici Doma naroda održanoj 26. aprila 2004. godine, usvojila Zakon o statistici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 26/04 i 42/04) Član 1.
Ovim zakonom se uspostavlja okvir za organizaciju, izradu i distribuciju statističkih podataka Bosne i Hercegovine u smislu ovog zakona.
Član 3.
Statistički podaci Bosne i Hercegovine» su podaci dobijeni iz date oblasti statističkih jedinica i obrađeni, odnosno distribuirani u okviru realizacije Programa, ili drugi statistički podaci potrebni za Bosnu i Hercegovinu, odnosno bilo koji statistički podaci koje prikupe državni organi, a odobri Agencija. U tom smislu, statistički podaci Bosne i Hercegovine ne uključuju statističke podatke koje entiteti Bosne i Hercegovine za svoje potrebe distribuiraju, odnosno objavljuju («entitetska statistika»). Međutim Agencija može zahtijevati od entiteta da u skladu sa odredbama ovog zakona dostave sve podatke iz entitetskih statistika, uključujući i dijelove pojedinih statističkih jedinica, koje Agencija smatra relevantnim za realizaciju Programa.
Član 18.
Entiteti osiguravaju da nadležna tijela entiteta po potrebi stave Agenciji na raspolaganje statističke podatke koji su neophodni da bi Bosna i Hercegovina izvršila svoje obaveze iz Ustava Bosne i Hercegovine, uključujući obaveze iz člana III/1. i člana III/5.a) Ustava Bosne i Hercegovine u skladu sa programom.
11. Ustav Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Član III/1.
I Nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine Slijedeća pitanja su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine:
a) Vanjska politika.
b) Vanjskotrgovinska politika.
c) Carinska politika.
d) Monetarna politika, kao što je predviđeno članom VII.
e) Finansiranje institucija i međunarodnih obaveza Bosne i Hercegovine.
f) Politika i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila.
g) Provođenje međunarodnih i međuentitetskih krivičnopravnih propisa, uključujući i odnose sa Interpolom.
h) Uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava.
i) Regulisanje međuentitetskog transporta.
j) Kontrola vazdušnog saobraćaja.
Član III/2.b) u relevantnom dijelu glasi Svaki entitet će pružiti svu potrebnu pomoć vladi Bosne i Hercegovine kako bi joj se omogućilo da ispoštuje međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine [....].
Član III/3.a) Sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima.
Član III/5.a) Bosna i Hercegovina će preuzeti nadležnost u onim stvarima u kojima se o tome postigne saglasnost entiteta; u stvarima koje su predviđene Aneksima 5-8 Opšteg okvirnog sporazuma; ili koje su potrebne za očuvanje suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke nezavisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine, u skladu sa podjelom nadležnosti među institucijama Bosne i Hercegovine. Dodatne institucije mogu biti uspostavljene prema potrebi za vršenje ovih nadležnosti.
Član IV/4.
Parlamentarna skupština je nadležna za:
a) Donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.
b) Odlučivanje o izvorima i iznosu sredstava za rad institucija Bosne i Hercegovine i za međunarodne obaveze Bosne i Hercegovine.
c) Odobravanje budžeta za institucije Bosne i Hercegovine
d) Odlučivanje o saglasnosti za ratifikaciju ugovora.
e) Ostala pitanja koja su potrebna da se provedu njene dužnosti, ili koja su joj dodijeljena zajedničkim sporazumom entiteta.
Član V/3. alineje a) , c) i d) Predsjedništvo je nadležno za:
a) Vođenje vanjske politike Bosne i Hercegovine.
c) Predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovina nije član.
d) Vođenje pregovora o zaključenju međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora.
V. Dopustivost
12. Zahtjev za ocjenu ustavnosti podnio je prvi zamjenik predsjedavajućeg Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, što znači da je zahtjev podnijelo ovlašteno lice iz člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine. Predmet zahtjeva je ocjena ustavnosti osporenog zakona koji je donijela Parlamentarna skupština BiH, a za čije rješavanje je Ustavni sud nadležan prema članu VI/3.a) alineja 2. Ustava Bosne i Hercegovine.
13. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.a) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je zahtjev dopustiv, zato što ga je podnio ovlašteni subjekt, te da ne postoji nijedan formalni razlog iz člana 17. stav 1. Pravila Ustavnog suda zbog kojeg zahtjev nije dopustiv.
VI. Meritum
14. Prema mišljenju podnosioca zahtjeva, s obzirom da oblast statistike ne spada u precizno određene nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH, Parlamentarna skupština nije imala mandat da ovu oblast reguliše zakonom. Za podnosioca zahtjeva sporan je ustavni osnov na temelju kojeg je donesen osporeni zakon (član IV/4.a)) Ustava BiH, s obzirom na ograničenja nadležnosti iz člana III/1. Ustava BiH.
15. Ispitujući navode iz predmetnog zahtjeva Ustavni sud je utvrdio da je Odlukom Visokog predstavnika od 21. oktobra 2002. godine, koja je stupila na snagu odmah po objavljivanju, proglašen Zakon o statistici Bosne i Hercegovine. Odlukom Visokog predstavnika određeno je da Zakon o statistici Bosne i Hercegovine stupa na snagu osam dana od dana objavljivanja u «Službenom glasniku BiH» na privremenoj osnovi, dok ga Parlamentarna skupština ne usvoji u odgovarajućem obliku bez izmjena i dopuna i postavljanja bilo kakvih uvjeta. Također, entitetima je naloženo da usklade svoje zakone i propise vezane za prikupljanje, obradu i distribuciju statističkih podataka sa odredbama ovog zakona. Visoki predstavnik je u uvodu svoje Odluke dao razloge za njeno donošenje, navodeći neophodnost za uspostavljanje sistema prikupljanja pouzdanih i sveobuhvatnih statističkih podataka za cijelu zemlju koji su od suštinskog značaja za donošenje procjena i proces odlučivanja, zatim ispunjenje međunarodnih obaveza i učestvovanje u međunarodnim odnosima, kao i razvoj i ekonomski prosperitet Bosne i Hercegovine. Visoki predstavnik je donio Odluku koristeći se ovlaštenjima iz člana V Aneksa 10 Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: Opći okvirni sporazum) i pozivajući se na stav XI.2 Zaključaka Vijeća za implementaciju mira (Bonska deklaracija) da iskoristi svoj konačni autoritet u zemlji u vezi sa tumačenjem Sporazuma o implementaciji civilnog dijela Općeg okvirnog sporazuma, kako bi pomogao u iznalaženju rješenja za probleme u skladu sa gore navedenim «donošenjem obavezujućih odluka kada to ocijeni neophodnim» o određenim pitanjima, uključujući «mjere kojima se obezbjeđuje implementacija Mirovnog sporazuma na cijelom području Bosne i Hercegovine i njenih entiteta». Također Odlukom Visokog predstavnika naloženo je entitetima da, u skladu sa članom III/5.b) Ustava BiH u roku od 12 mjeseci od dana stupanja na snagu Zakona, započnu pregovore kako bi svi aspekti statistike (prikupljanje, obrada i distribucija) bili u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine. U novembru 2005. godine, na osnovu odluke Visokog predstavnika, zaključen je Sporazum o primjeni jedinstvenih metodologija i jedinstvenih standarda pri izradi statističkih podataka Bosne i Hercegovine, kojim su se, između ostalog, entitetski ministri finansija obavezali da će obezbijediti da ovaj Sporazum na odgovarajući način poboljša primjenu Zakona o statistici BiH, na način da, ukoliko je to potrebno, iniciraju izmjene postojećih entitetskih zakona o statistici.
16. Odgovarajući na pitanje je li Parlamentarna skupština imala mandat da oblast statistike reguliše zakonom Ustavni sud je pošao od člana III/1.a) Ustava BiH u kojem je propisano da je vanjska politika u isključivoj nadležnosti Bosne i Hercegovine, zatim člana IV/4.a) Ustava BiH u kojem je propisana nadležnost Parlamentarne skupštine za donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva, kao i člana V/3. Ustava BiH u kojem su propisane nadležnosti Predsjedništva. Prema članu V/3. Ustava BiH, između ostalog, Predsjedništvo je nadležno za vođenje vanjske politike, predstavljanje Bosne i Hercegovine u međunarodnim i evropskim organizacijama i institucijama i traženje članstva u onim međunarodnim organizacijama i institucijama u kojima Bosna i Hercegovine nije član, kao i vođenje pregovora za zaključenje međunarodnih ugovora Bosne i Hercegovine, otkazivanje i, uz saglasnost Parlamentarne skupštine, ratifikovanje takvih ugovora. Predsjedništvo, u okviru svojih ustavnih nadležnosti, kreira i vodi vanjsku politiku Bosne i Hercegovine čiji je elementarni aspekt članstvo u međunarodnim organizacijama i integracijama. U tom kontekstu Ustavni sud podsjeća da je Bosna i Hercegovina, nakon potpisivanja Općeg okvirnog sporazuma, odnosno nakon stupanja na snagu Ustava BiH, nastavila svoj međunarodnopravni subjektivitet i zadržala članstvo u međunarodnim organizacijama čiji je bila član i preuzima neophodne korake radi ispunjenja svih obaveza koje proizlaze iz članstva u ovim međunarodnim organizacijama, posebno članstva u Ujedinjenim nacijama. Uporedo sa ovim aktivnostima, intenzivirana je politika uključivanja Bosne i Hercegovine u evropske integracije, što je rezultiralo članstvom Bosne i Hercegovine u Vijeću Evrope 2002. godine i potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom 2008. godine. Proces pristupanja evropskim integracijama je složen i zahtjevan proces koji podrazumijeva niz privilegija i prava svake države članice, ali u isto vrijeme i niz obaveza koje su članice dužne ispuniti kako u toku pristupnog procesa, tako i u postprijemnoj fazi. Pitanje nadležnosti Parlamentarne skupštine da donese osporeni zakon nužno je, po mišljenju Ustavnog suda, razmotriti u kontekstu ispunjavanja obaveza i uvjeta za uključivanje Bosne i Hercegovine u procese evropske integracije, što je integralni segment vanjske politike Bosne i Hercegovine koja je u isključivoj nadležnosti državnih institucija u smislu čl. III/1.a) i V/3.a) Ustava BiH.
17. Analizirajući proces kandidiranja Bosne i Hercegovine za članstvo u Vijeću Evrope, odnosno obaveze proizašle iz statusa članice, Ustavni sud je utvrdio da je Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine podnijela Vijeću Evrope zahtjev za prijem u njeno članstvo još 1995. godine, dok je četiri godine kasnije Komitet ministara Vijeća Evrope zatražio od Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope da da mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercegovine u skladu sa Statutarnom rezolucijom 51(30A). Parlamentarna skupština Vijeća Evrope je 2002. godine dala Mišljenje (vidi Parlamentarna skupština Vijeća Evrope – Mišljenje broj 234(2002) «Zahtjev Bosne i Hercegovine za članstvo u Vijeću Evrope», dostupno na web stranici Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope, www.assembly.coe.int) u kojem je preporučila Komitetu ministara Vijeća Evrope da pozove Bosnu i Hercegovinu da postane članica Vijeća Evrope i da dodijeli Bosni i Hercegovini pet mjesta u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Evrope. U Mišljenju je navedeno da Parlamentarna skupština Vijeća Evrope prima na znanje pisma Predsjedništva Bosne i Hercegovine, predsjedavajućih domova Parlamenta i premijera i konstatuje da se Bosna i Hercegovine obavezala da ispuni obaveze koje su citirane u Mišljenju, a među kojima i obavezu koja je kategorisana u dijelu u vezi sa domaćim zakonodavstvom: - da usvoji, u roku od šest mjeseci nakon njenog prijema, ukoliko to već nije urađeno, zakone koje je privremeno nametnuo Visoki predstavnik. Parlamentarna skupština Vijeća Evrope je, u Mišljenju, izrazila stav da je «svjesna činjenice da neke od gore formulisanih obaveza spadaju u oblast nadležnosti entiteta (Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske), čije djelovanje je od suštinskog značaja za ispunjavanje tih obaveza. Bez obzira na to, Skupština smatra da su vlasti države Bosne i Hercegovine odgovorne Vijeću Evrope da osiguraju da entiteti preduzmu neophodne mjere za ispunjavanje ovih obaveza.» Dalje, kada je u pitanju pristupanje Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji, odnosno potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Ustavni sud je utvrdio da su aktivnosti Bosne i Hercegovine u okviru ovog procesa započele ispunjavanjem obaveza iz «Mape puta» koja je sadržala 18 prvih reformskih koraka koje je Bosna i Hercegovina bila dužna ispuniti kako bi Evropska komisija pristupila izradi Studije izvodljivosti, kojom je trebalo procijeniti spremnost Bosne i Hercegovine da preduzme sljedeće korake ka evropskim integracijama u okviru procesa pridruživanja. Evropska komisija je 2003. godine izradila Studiju izvodljivosti (vidi Izvještaj Komisije Vijeću o spremnosti Bosne i Hercegovine za pregovore o Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom od 18. novembra 2003. godine, dostupno na web stranici Direkcije za evropske integracije Bosne i Hercegovine, www.dei.gov.ba) u kojoj je konstatovan napredak države na polju uspostave demokratskih procedura, unapređenja vladavine prava, poboljšanje makroekonomske stabilnosti, ali je i zaključeno da je neophodno da Bosna i Hercegovina preduzme mnoge fundamentalne reforme. U dijelu ovog dokumenta u kojem se govori o ekonomskim reformama pod podnaslovom «Pouzdani statistički podaci» naloženo je Bosni i Hercegovini da implementira u potpunosti Zakon o statistici [u to vrijeme još uvijek nametnuti zakon Visokog predstavnika] u cilju stvaranja funkcionalnog sistema za statistiku sa jasnom raspodjelom nadležnosti i mehanizmima saradnje. Ovo pitanje je ušlo u krug identificiranih 16 reformskih područja za koja se Bosna i Hercegovina obavezala da će ih riješiti u toku 2004. godine. Kako se radilo o kratkoročnom prioritetu, Evropska komisija je već naredne godine objavila izvještaj o napretku u rješavanju pitanja iz prioritetnih/kratkoročnih područja (vidi Izvještaj o stabilizaciji i pridruživanju 2004, dostupan na web stranici www.dei.gov.ba) u kojem je konstatovala da «unatoč sporazumu iz novembra 2003. godine između tri statistička zavoda da se pređe na jedinstven sistem statistici u Bosni i Hercegovini, bilo je vrlo malo napretka. (Nametnuti) Zakon o statistici još nije usvojen u parlamentarnoj proceduri državnog parlamenta [....].» Iz ovako formuliranih zaključaka nedvosmisleno je da je Bosna i Hercegovina obavezana da u parlamentarnoj proceduri usvoji Zakon o statistici kako bi ispunila zahtjeve Evropske komisije iz Studije izvodljivosti. Parlamentarna skupština je, 2004. godine, usvojila osporeni zakon, na temelju člana IV/4.a) Ustava Bosne i Hercegovine, u izvornom tekstu kakav je bio privremeno na snazi na temelju Odluke Visokog predstavnika.
18. Uzimajući u obzir sve ranije izneseno, za Ustavni sud je nesporno da je Parlamentarna skupština imala ovlaštenje da donese osporeni zakon na osnovu člana IV/4.a) u vezi sa članom V/3.a) Ustava BiH, kako bi se provele odluke iz domena vanjske politike u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na proces sticanja članstva u Vijeću Evrope i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom. Iako je predmetni zahtjev razmotren u kontekstu nadležnosti Parlamentarne skupštine za pitanja iz domena vanjske politike iz člana III/1.a) Ustava BiH, Ustavni sud naglašava da Parlamentarna skupština, kao institucija Bosne i Hercegovine, prema članu IV/4.a) Ustava BiH, ima nadležnost u odnosu na sva pitanja koja su propisana članom III/1. Ustava BiH. Ukoliko se u ovom širem kontekstu razmotri predmetni zahtjev, nužno je zaključiti da postojanje centralne agencije za statistiku značajno unapređuje funkcionisanje svih oblasti koje su u nadležnosti institucija Bosne i Hercegovine, uključujući i carinsku politiku, monetarnu politiku, politiku i regulisanje pitanja imigracije, izbjeglica i azila, uspostavljanje i funkcionisanje zajedničkih i međunarodnih komunikacijskih sredstava itd.. Iako ove obaveze spadaju u isključivu nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, te je za njihovo ispunjenje odgovorna Bosna i Hercegovine, i entiteti imaju ustavnu obavezu pomoći institucijama Bosne i Hercegovine da ih ispoštuju prema članu III stav 2. tačka b) Ustava BiH.
19. Ustavni sud, na kraju, naglašava da je donošenjem osporenog zakona Bosna i Hercegovina ispunila jedan od zahtjeva predviđenih u okviru ovih međunarodnih obaveza, ali je također stvorila i zakonodavni okvir za objektivno i nepristrano prikupljanje i distribuciju statističkih podataka, koji su relevantni kako za donosioce odluka u zemlji, za međunarodne odnose Bosne i Hercegovine, kao i za poštivanje prava na pristup informacijama svim građanima, te tako doprinijela jačanju vladavine prava kao jednog od temeljnih principa funkcionisanja demokratske države.
20. Ustavni sud, stoga, zaključuje da je Parlamentarna skupština donošenjem osporenog zakona postupila u skladu sa svojim ovlaštenjima iz člana IV/4.a) Ustava BiH. Prema tome, Ustavni sud je zaključio da je osporeni zakon u skladu sa članom IV/4.a) Ustava BiH.
VII. Zaključak
21. Ustavni sud je zaključio da je Zakon o statistici Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 26/04 i 42/04) u skladu sa članom IV/4.a) Ustava BiH. Zaključeno je da je Parlamentarna skupština imala ovlaštenje da donese osporeni zakon na osnovu člana IV/4.a) u vezi sa članom V/3.a) Ustava BiH kako bi se provele odluke iz domena vanjske politike u nadležnosti Predsjedništva Bosne i Hercegovine koje se odnose na proces sticanja članstva u Vijeću Evrope i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom.
22. Na osnovu člana 61. st. 1. i 3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
23. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Seada Palavrić