Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2706/06 (M. O.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Uknjižba
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2706/06

Apelacija

Odluka o meritumu

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u predmetu broj AP 2706/06 rješavajući apelaciju Mirsada Omerbašića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu:

Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija Mirsada Omerbašića.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da bez daljnjeg odgađanja donese odluku u predmetu Dn-1979/90, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Nalaže se Osnovnom sudu u Banjoj Luci da u roku od 30 dana od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke, u skladu sa članom 74. stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine.

Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i u «Službenom glasniku Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine».

OBRAZLOŽENJE

I. Uvod

1. Mirsad Omerbašić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnio je 21. septembra 2006. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj Dn-1979/90.

II. Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 22. stav 1. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda zatraženo je 25. maja 2007. godine i 27. februara 2008. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a 27. februara 2008. godine i 23. juna 2008. godine zatraženo je da dostavi predmetni vanparnični spis radi uvida.

3. Osnovni sud nije dostavio odgovor na apelaciju, ni predmetni spis na uvid.

III. Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je, kao kupac, na osnovu ugovora o kupoprodaji zaključenog sa S.Š., kao prodavcem, 5. jula 1990. godine kupio nekretnine upisane u zk. izvod broj 3441 k.o. Banja Luka, koje su, prema novom premjeru, označene kao k.č. broj 544 – dvorište «kućište», površine 295 m2, te kuća i zgrada, površine 133 m2, koja je upisana u p.l. broj 1745/1 k.o. Banja Luka.

6. Apelant je neposredno nakon zaključenja ugovora Zemljišnoknjižnom uredu Osnovnog suda podnio zahtjev za uknjižbu prava vlasništva na predmetnim nekretninama i njegov zahtjev je zaveden pod brojem Dn-1979/90. Prema apelantovim navodima, do podnošenja apelacije njegov zahtjev za uknjižbu nije riješen.

7. U kopiji zemljišnoknjižnog izvoda od 30. augusta 2005. godine navedeno je da postoji predmet pod brojem DN.1979/90 koji nije proveden u zemljišne knjige.

IV. Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelant je naveo da je nepostupanjem Osnovnog suda po njegovom zahtjevu za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama došlo do povrede njegovog prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), kao i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

V. Relevantni propisi

9. Zakon o vanparničnom postupku («Službeni list SRBiH» broj 10/89 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 74/05):

Član 2.

Opće odredbe ovog zakona primjenjuju se i u posebnim vanparničnim postupcima sadržanim u ovom zakonu ako nije drukčije određeno, kao i u drugim vanparničnim postupcima za koje posebnim zakonom nisu uređena pravila postupanja.

U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku, ako zakonom nije drugačije određeno.

10. Zakon o parničnom postupku („Službeni list SFRJ“ br. 4/77, 36/77, 36/80, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90 i 35/91 i „Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 17/93, 14/94 i 32/94):

Član 10.

Sud je dužan da nastoji da se postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

11. Zakon o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03):

Član 10.

Sud je dužan da postupak provede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

12. Zakon o zemljišnim knjigama Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 67/03 i 46/04):

Član 5.

Vlasništvo i druga prava na nekretninama nastaju tek upisom u zemljišnu knjigu, uključujući i ona koja su predviđena u članu 87. ovog zakona.

Odredbom stava 1. ovog člana se ne diraju propisi o stjecanju vlasništva, odnosno drugih prava po osnovu nasljeđivanja.

13. Zakon o vlasničkopravnim odnosima («Službene novine Federacije BiH» br. 6/98 i 29/03):

Član 38.

Pravo vlasništva na nekretnini na osnovu pravnog posla stječe se upisom u javne knjige o nekretninama, ako je nosilac savjestan. Savjesnost stjecatelja se pretpostavlja.

14. Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima («Službeni list SFRJ» br. 6/80 i 36/90 i «Službeni glasnik Republike Srpske» broj 38/03):

Član 33.

Na osnovu pravnog posla pravo vlasništva na nekretnini stječe se upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način.

VI. Dopustivost

15. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

16. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

17. Apelant se Ustavnom sudu obratio zbog činjenice da vanparnični postupak uknjižbe prava vlasništva, koji je pokrenuo pred Osnovnim sudom, neopravdano dugo traje, odnosno da u njegovom slučaju nije donesena odluka u „razumnom roku“ u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Prema dosadašnjoj praksi Ustavnog suda, apelacije u kojima su se apelanti žalili na dužinu vanparničnog postupka uknjižbe prava vlasništva bile su proglašene ratione materiae inkompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Takav stav Ustavni sud je obrazlagao tumačenjem da postupak za upis u zemljišne knjige sam po sebi nema karakter «spora» u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, koji treba postojati da bi određeni postupak imao garancije prava na pravično suđenje iz ovog člana (vidi, inter alia, odluke Ustavnog suda AP 854/04 od 9. decembra 2004. godine, AP 2335/06 od 14. februara 2008. godine).

18. Ustavni sud će preispitati ovu praksu u svjetlu principa prava na pravično suđenje, uzimajući u obzir praksu Evropskog suda za ljudska prava i komparativnu ustavnosudsku praksu.

19. Ustavni sud je u ovoj analizi pošao od osnovnog stava Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), koji se odnosi na primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prema kojem se principi iz ovog člana primjenjuju kako na postupke u kojima se odlučuje o građanskim pravima i obavezama, tako i na sve postupke čiji je ishod odlučujući za građanska prava i obaveze. Stav Evropskog suda je da je u takvim slučajevima priroda zakonodavstva, odnosno karakter postupka u kojem se odlučuje o tim pravima (bilo da se radi o parničnom, upravnom ili privrednom postupku), kao i karakter organa u čijoj je nadležnosti odlučivanje o pravu (redovni sud, upravni organ itd.) od malog značaja (vidi, mutatis mutandis, Evropski sud, Reingesen protiv Austrije, presuda od 16. jula 1971. godine, stav 94, A13).

20. Evropski sud u svojim presudama zaključio je da je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv na postupak uknjižbe prava vlasništva na osnovu ostavinskog rješenja zato što se radilo o postupku koji je odlučujući za djelotvorno vršenje prava vlasništva lica koje je titular tog prava. Stav Evropskog suda je elaboriran na sljedeći način: «Iako se upis prava vlasništva podnosioca zahtjeva u ovom predmetu prema domaćem pravu ne bi smatrao konstitutivnim, daljni postupak upisa u zemljišne knjige bio je odlučujući za djelotvorno vršenje njegovih prava, tj. slobodno uživanje njegovog vlasništva. Dok se ne izvrši taj upis, podnosilac ostaje značajno ograničen u slobodnom raspolaganju svojim vlasništvom» (vidi, Evropski sud, Buj protiv Hrvatske, presuda od 1. juna 2006. godine, stav 19). U svojim narednim odlukama Evropski sud nije smatrao potrebnim ponovo rješavati pitanje primjenjivosti člana 6. stav 1. Evropske konvencije na postupke uknjižbe prava vlasništva, smatrajući to pitanje riješenim, nego se upustio u ispitivanje navoda o kršenju prava na pravično suđenje. Tako je u odluci Ivka Ljubičić protiv Hrvatske (odluka Evropskog suda od 10. maja 2007. godine) Evropski sud odbacio kao očigledno neosnovane navode o kršenju prava na suđenje u razumnom roku u odnosu na postupak uknjižbe prava vlasništva na novoizgrađenoj imovini. Evropski sud, razmatrajući vladin prigovor o neiscrpljivanju pravnih lijekova, jer se podnositeljica predstavke nije obratila ustavnom tužbom Ustavnom sudu Republike Hrvatske, utvrdio je da «prema praksi Ustavnog suda [Republike Hrvatske] koja se primjenjivala do 26. aprila 2006. godine, ustavne tužbe podnesene na osnovu člana 63. u kontekstu zemljišnoknjižnih postupaka odbacivale su se kao nedopuštene. U Odluci broj U IIIA/3244/2004 od 26. aprila 2006. godine, Ustavni sud je izmijenio svoju praksu, usvojio ustavnu tužbu podnosioca i dosudio mu naknadu». Iz citiranog proizlazi da je i Ustavni sud Republike Hrvatske izmijenio svoju praksu u pogledu dopustivosti ustavnih tužbi u kojima se iznose navodi o kršenju prava na pravično suđenje u postupcima uknjižbe prava vlasništva s namjerom da svoju praksu uskladi sa stavovima Evropskog suda. Dalje, iz citiranih odluka proizlazi nesporan stav Evropskog suda da se član 6. stav 1. primjenjuje na sve postupke uknjižbe prava vlasništva bez obzira na osnov stjecanja prava vlasništva.

21. U daljnjoj analizi Ustavni sud je utvrdio da se, prema relevantnim zakonskim odredbama kojima je regulirana vlasničkopravna, odnosno svojinskopravna oblast u Bosni i Hercegovini (član 33. Zakona o svojinskopravnim odnosima i član 38. Zakona o vlasničkopravnim odnosima) na osnovu pravnog posla pravo vlasništva, odnosno svojine na nekretninama stječe upisom u javnu knjigu ili na drugi odgovarajući način određen zakonom. Dakle, upis prava vlasništva u zemljišne knjige, kada je u pitanju stjecanje prava vlasništva na nekretninama pravnim poslom, u principu, ima konstitutivno djelovanje. Kao takav ovaj postupak je odlučujući za uživanje prava vlasništva, a posebno prava njegovog raspolaganja čije je efektivno uživanje u velikoj mjeri ograničeno ukoliko vlasništvo nije upisano u zemljišne knjige. Stoga je nesporno da se u ovim postupcima moraju primijeniti sve garancije prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

22. Ustavni sud će razmotriti da li se garancije prava na pravično suđenje mogu primijeniti i na druge postupke uknjižbe prava vlasništva čiji upis nema konstitutivno djelovanje. U tom kontekstu Ustavni sud smatra da mehanizam zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda, kakav je propisan članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, ne bi u potpunosti ispunio svoju svrhu ukoliko bi se na „domaćem“ nivou, dakle, svim licima u Bosni i Hercegovini, pružio manji obim zaštite ljudskih prava i osnovnih sloboda iz Evropske konvencije u odnosu na zaštitu koju mogu imati pred Evropskim sudom. Bez prejudiciranja mogućeg rezultata svakog od postupaka koji se okonča odlukom Ustavnog suda, koja u konačnici može biti osporena pred Evropskim sudom, Ustavni sud smatra da je dužan pružiti sve garancije prava iz Evropske konvencije koje su dostupne i pred Evropskim sudom. Ovakav zaključak ima utemeljenje i u stavu Ustavnog suda prema kojem «Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu» (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine). S obzirom na to da su garancije prava na pravično suđenje, prema praksi Evropskog suda, primjenjive u svim postupcima uknjižbe prava vlasništva, Ustavni sud će pružiti iste garancije u postupcima povodom apelacija podnesenih ovom sudu.

23. Iz prethodnih stavova proizlazi zaključak o promjeni prakse Ustavnog suda tako da je zaključeno da su apelacije koje se odnose na postupak uknjižbe prava vlasništva bez obzira na osnov stjecanja ovog prava ratione materiae kompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

24. Dalje, Ustavni sud je utvrdio da je, iako nema odluke nadležnog suda, predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 16. stav 3. Pravila Ustavnog suda. Naime, prema članu 16. stav

3. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Konačno, apelacija u ovom dijelu ispunjava i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

25. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII. Meritum

26. Apelant je naveo da je, zbog nerazumno dugog trajanja postupka povodom njegovog prijedloga za uknjižbu prava vlasništva, došlo do povrede njegovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

a) pravo na pravično suđenje Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[...]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom [...].

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku [...].

27. Prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

28. Prema navodima iz apelacije, apelant je podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva 1990. godine. Međutim, period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda ne počinje tada, već 14. decembra 1995. godine, kao datuma na koji je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. U ocjenjivanju razumnosti dužine postupka na šta se apelant žali, Ustavni sud će uzeti u obzir stadij postupka dostignut do 14. decembra 1995. godine (loc. cit., presuda Mikulić, stav 37). U vezi s navedenim, Ustavni sud zapaža da je u vrijeme od kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda postupak trajao pet godina, a da u tom periodu nisu preduzete nikakve radnje povodom apelantovog prijedloga. Od dana kada je zasnovana nadležnost Ustavnog suda postupak do donošenja odluke o apelaciji traje 13 godina.

29. Osnovni sud nije osporio apelantove navode, a, također, nije odgovorio ni na zahtjev Ustavnog suda da se dostavi vanparnični spis na uvid kako bi se utvrdile relevantne činjenice u vezi sa ovim postupkom.

30. Ustavni sud konstatira da je izostalo bilo kakvo opravdanje Osnovnog suda u pogledu činjenice da u periodu od 13 godina nije riješen apelantov prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Prema tome, Ustavni sud je zaključio da dužina postupka nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b) djelotvoran pravni lijek

31. U svjetlu utvrđene povrede prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati apelantove navode o povredi prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije s obzirom na činjenicu da su u konkretnom slučaju šire garancije prava na pravično suđenje.

VIII. Zaključak

32. Ustavni sud je promijenio svoju praksu u pogledu dopustivosti apelacija koje se odnose na postupak uknjižbe prava vlasništva tako da je zaključeno da su takve apelacije ratione materiae kompatibilne sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

33. Dužina postupka povodom apelantovog prijedloga za uknjižbu prava vlasništva, odnosno period koji ratione temporis ulazi u nadležnost Ustavnog suda, koji je do donošenja odluke Ustavnog suda trajao 13 godina, za šta Osnovni sud u Banjoj Luci nije dao nikakvo obrazloženje, nije zadovoljila zahtjev «razumnosti» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te postoji kršenje prava na «suđenje u razumnom roku» kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

34. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić