Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-3103/06 (S. T., A. K., N. N. i M. I., M. T.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Prava iz radnog odnosa
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
- Zakon o radu
- Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 2
- Zakon o izmjenama Zakona o radu
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu
- Zakon o radu
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
- Odluka o izmjenama i dopunama pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 64
Predmeti (1)
AP-3103/06
Apelacija
Odluka o meritumu
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u predmetu broj AP 3103/06, rješavajući apelaciju Saliha Trumića i dr., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 59. stav 2. alineja 2, člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), u sastavu: Seada Palavrić, predsjednica Miodrag Simović, potpredsjednik Valerija Galić, potpredsjednica Mato Tadić, sudija Mirsad Ćeman, sudija na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvajaju se apelacije Saliha Trumića, Advije Kuljaninović, Nihade Nišić i Mersihe Ikanović, Melihe Trumić, Fadile Mušanović, Advije Ćasurović i Medihe Trumić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Ukidaju se presude Kantonalnog suda u Tuzli br. Gž.003-0-Gž- 06-000308 od 18. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-000200 od 10.
oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-000166 od 10. oktobra 2006. godine;
003-0-Gž-000661 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-06-000257 od 18. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-06-000323 od 17. oktobra 2006. godine i Gž.1738/05 od 18. oktobra 2006. godine.
Predmeti se vraćaju Kantonalnom sudu u Tuzli koji je dužan po hitnom postupku donijeti nove odluke u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Nalaže se Kantonalnom sudu u Tuzli da u skladu sa članom 74.
stav 5. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odluku objaviti u “Službenom glasniku Bosne i Hercegovine”, “Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine”, “Službenom glasniku Republike Srpske” i «Službenom glasniku Brčko Distrikta Bosne i Hercegovine».
OBRAZLOŽENJE
I. Uvod
1. Salih Trumić, Advija Kuljaninović, Nihada Nišić i Mersiha Ikanović, Meliha Trumić, Fadila Mušanović, Advija Ćasurović i Mediha Trumić (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zlatan Dž. Bektić, advokat iz Živinica, podnijeli su 17. novembra 2006. godine apelacije Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presuda Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) br. Gž.003-0-Gž-06-000308 od 18. oktobra 2006. godine; 003-0- Gž-000200 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-000166 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž- 000661 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-06-000257 od 18. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž- 06-000323 od 17. oktobra 2006. godine i Gž.1738/05 od 18. oktobra 2006. godine.
II. Postupak pred Ustavnim sudom
2. Ustavni sud je, u skladu sa članom 31. stav 1. Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju predmeta u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 3103/06, jer se radi o nadležnosti Ustavnog suda o istom pitanju, povodom kojeg Ustavni sud može voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku. Spojene su sljedeće apelacije: AP 3103/06, AP 3104/06, AP 3106/06, AP 3107/06, AP 3108/06, AP 3109/06 i AP 3110/06.
3. Na osnovu člana 22. st. 1. i 2. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i učesnika u postupku, Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), zatraženo je 30. novembra 2006. godine da dostave odgovore na apelaciju broj AP 3110/06. S obzirom da se radi o istom činjeničnom i pravnom pitanju, Ustavni sud je zaključio da nije neophodno tražiti pojedinačne odgovore na apelaciju za sve apelante, budući da su osporene presude donesene o istom pravnom pitanju.
4. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 6. decembra, a tuženi 13. decembra 2006. godine.
5. Na osnovu člana 26. stav 2. Pravila Ustavnog suda, odgovori na apelaciju dostavljeni su zastupniku apelanata 17. aprila 2008. godine.
III. Činjenično stanje
6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz navoda apelanata i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
7. Apelanti su 11. marta 2005. godine Općinskom sudu u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) podnijeli tužbe protiv tuženog za isplatu regresa. U historijatu tužbi apelanti su naveli da su zaposlenici Općinskog suda za prekršaje u Živinicama, te da su 2002. i 2003. godine koristili godišnji odmor na osnovu rješenja poslodavca, ali da im tuženi nikada nije isplatio naknadu za korištenje godišnjeg odmora (regres).
8. Općinski sud je, postupajući po tužbama, donio presude br. P-186/05 od 30. decembra 2005. godine; P.178/05 od 15. decembra 2005. godine; P-180/05 od 22. decembra 2005. godine; P-182/05 od 29. decembra 2005. godine; P-187/05 od 22. decembra 2005. godine; P-181/05 od 28. novembra 2005. godine i P-184/05 od 7. oktobra 2005. godine, kojima je usvojio tužbene zahtjeve apelanata, te obavezao tuženog da im isplati naknadu na ime regresa za korištenje godišnjeg odmora za 2002. i 2003. godinu, kao i da im naknadi troškove postupka. Općinski sud je, nakon provedenog dokaznog postupka, utvrdio da apelantima nije isplaćen regres za korištenje godišnjeg odmora za 2002. i 2003. godinu, na šta imaju pravo prema odredbama Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona («Službene novine Tuzlanskog kantona» broj 14/01) i odredbama Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 23/00 i 50/00; u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor).
9. Prema stavu suda, navedeni ugovor je obavezujući za strane potpisnice, kao i strane koju su mu naknadno pristupile, bez obzira na vrijeme prihvatanja, a kako je regulirano članom 115. Zakona o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03), pa je sud, prema tome, odbacio navode tuženog da se visina isplate regresa određuje prema finansijskim mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, kao i da ne postoji propis ili akt kojim je utvrđena njegova visina. Sud se pozvao na član 32. Kolektivnog ugovora u kojem je navedeno da službenicima u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) u visini od najmanje 70% njihove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće u Federaciji Bosne i Hercegovine za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenike povoljnije. Nadalje, sud je naveo da se ne može prihvatiti odložena primjena odredbi Kolektivnog ugovora po Sporazumu o uređenju odnosa u primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sporazum), koji je Vlada Tuzlanskog kantona zaključila sa Samostalnim sindikatom službenika organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Samostalni sindikat) 2. aprila 2002. godine, jer bi se time apelanti stavili u nepovoljniji položaj u odnosu na službenike organa uprave i sudske vlasti u drugim kantonima.
10. Odlučujući o žalbama tuženog, Kantonalni sud je presudama navedenim u dispozitivu ove odluke uvažio žalbe tuženog, preinačio prvostepene presude i odbio tužbene zahtjeve apelanata kao neosnovane, te ih obavezao da tuženom naknade troškove postupka.
11. U obrazloženju pobijanih presuda Kantonalni sud je naveo da je Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00; u daljnjem tekstu: Opći kolektivni ugovor) primjenjivan do stupanja na snagu Kolektivnog ugovora. Iz preambule proizlazi da tuženi nije potpisnik Kolektivnog ugovora, pa ga taj ugovor nije obavezivao do 2. aprila 2002. godine, kada je na osnovu Sporazuma, zaključenog između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata, pristupio navedenom ugovoru. Odredbom člana 2. navedenog sporazuma ugovorne strane su se složile da odgode primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora dok se u budžetu ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za njegovu potpunu primjenu. Nadalje, Kantonalni sud je naveo da je članom 4. Sporazuma predviđeno da će se isplata regresa regulirati prema mogućnostima tuženog u tekućoj godini, a članom 5. Sporazuma je regulirano da će strane potpisnice dva mjeseca prije isteka tekuće godine pristupiti pregovorima za sljedeću budžetsku godinu radi potpune primjene i provođenja člana 32. Kolektivnog ugovora, a ukoliko se dogovor ne postigne, nastali radni spor povjerit će se na odlučivanje arbitraži. Samostalni sindikat nije pokrenuo kolektivni radni spor, a tuženi je, prema Uredbi Vlade Tuzlanskog kantona o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim primanjima službenika organa uprave («Službene novine Tuzlanskog kantona» br. 6/02 i 15/03), svojom odlukom odobrio isplatu regresa svim korisnicima budžeta za 2004. godinu u iznosu od 200 konvertibilnih maraka, dok takve odluke za 2002. i 2003. godinu nisu donesene. Stoga je Kantonalni sud zaključio da je Općinski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo, konkretno, odredbu člana 32. Kolektivnog ugovora kada je usvojio tužbene zahtjeve apelanata.
IV. Apelacije
a) Navodi iz apelacija
12. Apelanti smatraju da im je osporenim odlukama Kantonalnog suda povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije. Apelanti ističu da je Kantonalni sud kao osnovni razlog za odbijanje tužbenih zahtjeva naveo Sporazum, te da je pogrešno ocijenio značaj i učinke navedenog Sporazuma. Nadalje, apelanti ističu da im je pravo na regres zagarantirano Općim kolektivnim ugovorom i Zakonom o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 13/98), te da kao takvo ne može nikako biti «ograničeno ili uskraćeno». Apelanti su, također, istakli da je Kantonalni sud ranije, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima u kojima se tuženi također pozivao na Sporazum, zauzimao drugačiji stav, tj. odbijao je žalbe tuženog i potvrđivao prvostepene presude kojim je tužiteljima dosuđena isplata regresa.
b) Odgovor na apelaciju
13. U svom odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da u svemu ostaje kod svojih pravnih stavova iznesenih u pobijanim presudama, te je istakao da su navodi iz apelacije neosnovani i predložio da se apelacija odbije.
14. Tuženi je u svom odgovoru na apelaciju naveo da je Kantonalni sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno primijenio materijalno pravo. Nadalje, tuženi je naveo da su, suprotno mišljenju apelanata, strane potpisnice Sporazuma, a koje su istovremeno i potpisnice Kolektivnog ugovora, imale pravo da navedenim Sporazumom odgode primjenu odredbi čl. 24, 31. i 32. Kolektivnog ugovora, te da, u tom smislu, u cijelosti podržava stav Kantonalnog suda u pogledu ocjene pravnog značaja i učinka Sporazuma. Nakon potpisivanja Sporazuma, Vlada Tuzlanskog kantona je svojom Uredbom o načinu i postupku utvrđivanja plaća, naknadama i drugim materijalnim primanjima službenika organa uprave između ostalog regulirala i pitanje isplate regresa, a Sindikat, koji u skladu sa Kolektivnim ugovorom ima mogućnost da aktivno učestvuje u donošenju bilo kojeg općeg akta kojim se reguliraju pitanja koja su regulirana i Kolektivnim ugovorom, nije imao nikakve primjedbe na spomenutu Uredbu. Tuženi je, nadalje, istakao da je Sporazum u utuženom periodu obavezivao strane potpisnice, te da je drugostepeni sud izveo pravilan zaključak da je visina regresa apelantima, kao i svim zaposlenim u organima uprave i pravosudnim organima Tuzlanskog kantona, utvrđivana i isplaćivana na zakonit način u skladu sa važećim propisima Tuzlanskog kantona. Prema navedenom, tuženi smatra da pobijanim presudama nisu povrijeđena prava apelanata i da su njihovi navodi u tom smislu u cijelosti neosnovani, te je predložio Ustavnom sudu da apelacije odbije kao neosnovane.
V. Relevantni propisi
15. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 13/98) u relevantnom dijelu glasi:
«Član 1.
Ovim zakonom uređuju se osnovna prava, obaveze, odgovornost, plaće i druge naknade iz radnog odnosa službenika u organima uprave Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Federacija) i organima uprave kantona - županija, odnosno u službama za upravu grada i općina (u daljnjem tekstu: organi uprave i službe za upravu) i drugim organima i službama određenim ovim zakonom.
Član 7.
Na prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa koji nisu uređeni ovim zakonom primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovori.
Član 168.
Odredbe člana 1. do 137. ovog zakona primjenjuju se i na namještenike u organima uprave i službama za upravu, kao i na službenike i namještenike u službama organa zakonodavne vlasti, organa izvršne vlasti, organima sudske vlasti, tužilaštvima, pravobranilaštvima, ustanovama za izvršenje krivičnih sankcija, zatvorima i u drugim institucijama kantona - županije, grada i općine, ako drugim federalnim zakonom nije drukčije određeno.»
16. Zakon o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave Tuzlanskog kantona («Službene novine Tuzlanskog kantona» broj 14/01) u relevantnom dijelu glasi: «Član 1.
Ovim zakonom reguliraju se prava, obaveze i odgovornosti, plaće i druga primanja iz radnog odnosa službenika i namještenika u organima uprave i upravnim ustanovama (u daljnjem tekstu: organi uprave) Tuzlanskog kantona.
Član 2.
Na ostala prava, obaveze i odgovornosti iz radnog odnosa, koji nisu uređeni ovim zakonom, primjenjuju se odredbe članova od 1. do 137. Zakona o radnim odnosima i plaćama službenika organa uprave u Federaciji Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine” broj 13/98) i kolektivni ugovor.
Član 23.
Pored plaće, službenicima pripadaju naknade i druga primanja u skladu sa zakonom i kolektivnim ugovorom.
Član 30.
Službenicima pripada naknada za prijevoz na posao i sa posla, ishranu u toku rada, regres za godišnji odmor, kao i druga primanja i naknade po osnovu rada u skladu sa propisima i kolektivnim ugovorom.
Član 32.
[...] Na ostala pitanja u vezi sa plaćama i drugim primanjima i naknadama po osnovu rada, koja nisu utvrđena ovim zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu i kolektivni ugovor.
Član 34.
Odredbe ovog zakona shodno se primjenjuju na zaposlena lica u specijaliziranim organizacijama, agencijama i fondovima, kao i u stručnim i drugim službama koje osniva Skupština ili Vlada Kantona, u Kabinetu predsjednika Kantona, Kabinetu predsjednika Vlade, u službama za upravu i drugim službama općine na području Kantona koje izvršavaju prenesene poslove iz nadležnosti Kantona, pravnim licima koja vrše javna ovlaštenja, sudovima, tužilaštvima, pravobranilaštvima, sudovima za prekršaje, kantonalnim ustanovama za izvršenje krivičnih i prekršajnih sankcija i zaštitnih mjera, drugim kantonalnim ili općinskim institucijama, ako za pojedine od tih organa, službi i institucija posebnim zakonom ili drugim propisom nije drugačije određeno.»
17. Zakon o radu («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» br. 43/99, 32/00 i 29/03) u relevantnom dijelu glasi:
«Član 117.
Na izmjene i dopune kolektivnih ugovora primjenjuju se odredbe ovog zakona koje važe i za njihovo donošenje.
Član 119.
Kolektivni ugovor zaključen za teritoriju Federacije objavljuje se u 'Službenim novinama Federacije BiH', a za područje jednog ili više kantona u službenom glasilu kantona.»
18. Kolektivni ugovor za službenike organa uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 23/00) u relevantnom dijelu glasi:
«Član 32.
Službeniku pripada naknada plaće za korištenje godišnjeg odmora (regres) najmanje u visini 70% njegove plaće ili najmanje u visini prosječne plaće isplaćene u Federaciji za prethodna tri mjeseca prije donošenja odluke o regresu, ako je to za službenika povoljnije.
Član 73.
Ovaj ugovor smatra se zaključenim i stupa na snagu kada ga potpišu ovlašteni potpisnici.
Ovom ugovoru mogu naknadno pristupiti i drugi organi uprave, organi sudske vlasti i službe za upravu, odnosno upravne organizacije ili javne ustanove koji prihvataju odredbe ovog ugovora.
Član 74.
Prijedlog za izmjene i dopune ovog ugovora mogu dati u ime organa uprave, sudske vlasti i javnih službi: Vlada Federacije i najmanje 1/3 vlada kantona, potpisnika ovog ugovora i Sindikat.»
19. Opći kolektivni ugovor za teritoriju Federacije Bosne i Hercegovine («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine» broj 19/00) u relevantnom dijelu glasi:
«Član 1.
Općim kolektivnim ugovorom za teritoriju Federacije BiH (u daljnjem tekstu: kolektivni ugovor) uređuju se osnovna prava i obaveze zaposlenika i poslodavaca u oblasti radnih odnosa koji nisu regulirani Zakonom o radu.
Potpisnice kolektivnog ugovora saglasne su:
da se ovaj kolektivni ugovor primjenjuje u svim preduzećima sa državnim, odnosno većinskim državnim kapitalom, na teritoriji Federacije BiH;
[...].
Član 13.
Zaposleniku pripada regres za korištenje godišnjeg odmora u visini od najmanje 70% prosječne plaće ostvarene u Federaciji BiH, prema posljednjim objavljenim podacima Federalnog zavoda za statistiku.»
20. Sporazum o uređenju odnosa o primjeni Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine, zaključen 2. aprila 2002. godine u Tuzli, između Vlade Tuzlanskog kantona i Samostalnog sindikata, u relevantnom dijelu glasi:
«Član 1.
Ovim sporazumom bliže se uređuju odredbe i pitanja provođenja i primjene u praksi Kolektivnog ugovora za službenike u organima uprave i sudske vlasti u Federaciji BiH (u daljnjem tekstu: Kolektivni ugovor) koji se odnose na poglavlje V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada za područje Tuzlanskog kantona, a za članove sindikata, zaposlene u službama i tijelima organa uprave i sudske vlasti Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: službenici).
Član 2 .
Sporazumne strane su saglasne da se odgodi primjena odredaba Kolektivnog ugovora, i to članova 24, 31. i 32. iz poglavlja V - Plaće i dodaci na plaće i naknade po osnovu rada dok se u budžetu Tuzlanskog kantona ne osiguraju potrebna finansijska sredstva i steknu uvjeti za potpunu primjenu Kolektivnog ugovora za službenike organa uprave i sudske vlasti u FBiH.
Član 4 .
Isplata regresa službenicima će biti regulirana na isti način kao i za sve druge budžetske korisnike, prema mogućnostima budžeta Tuzlanskog kantona, u tekućoj kalendarskoj godini, a u skladu sa Općim kolektivnim ugovorom.»
VI. Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
23. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijama su presude Kantonalnog suda broj Gž.003-0-Gž-06-000308 od 18. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-000200 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-000166 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-000661 od 10. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-06-000257 od 18. oktobra 2006. godine; 003-0-Gž-06-000323 od 17. oktobra 2006. godine i Gž.1738/05 od 18. oktobra 2006. godine, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Apelacije su podnesene 17. novembra 2006. godine, dakle, ispunjavaju uvjet iz člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacije ispunjavaju i uvjete iz člana 16. st. 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, jer nisu očigledno (prima facie) neosnovane, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacije nisu dopustive.
24. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. st. 1, 2. i 4. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII. Meritum
25. Apelanti osporavaju navedene presude Kantonalnog suda, tvrdeći da im je tim presudama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravo na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te pravo na zabranu zloupotrebe prava iz člana 17. Evropske konvencije.
26. Ustavni sud je isto pravno pitanje već razmatrao u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine (objavljena u «Službenom glasniku BiH» broj 6/08 i «Službenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine» broj 5/08 od 30. januara 2008. godine), pa se umjesto posebnog obrazloženja merituma ove odluke u pogledu žalbenih navoda apelanata Ustavni sud poziva na obrazloženje i razloge navedene u toj odluci. Naime, razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine na sveobuhvatan način analiziraju i daju konkretne odgovore kako je pogrešnom primjenom materijalnog prava Kantonalni sud proizvoljnim tumačenjem došao do zaključka da je Vlada Tuzlanskog kantona potpisivanjem Sporazuma pristupila Kolektivnom ugovoru, uz odgođenu primjenu odredbe člana 32. Kolektivnog ugovora. Ustavni sud u navedenoj odluci nije mogao prihvatiti ni obrazloženje Kantonalnog suda da zbog nedostatka sredstava u budžetu Tuzlanskog kantona regres nije isplaćen ni drugim uposlenim, te da ne postoji pravni akt kojim su javne vlasti bile dužne regulirati visinu regresa, koji je apelantima pripadao po samom zakonu, mogli biti opravdan razlog iz kojeg je odbijen zahtjev za isplatu regresa apelantima. Stoga je Ustavni sud u svojoj Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine zaključio da je Kantonalni sud proizvoljno primijenio materijalno pravo i time povrijedio pravo apelanata na pravično suđenje. S obzirom da se razlozi navedeni u Odluci broj AP 1315/06 od 8. novembra 2007. godine u cijelosti odnose i na ovu odluku, Ustavni sud je iz istih razloga zaključio da je povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da nije potrebno posebno razmatrati navode apelanata o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, kao ni navode o zabrani diskriminacije i zabrani zloupotrebe prava iz čl. 14. i 17. Evropske konvencije u vezi sa članom 6. stav 1. Evropske konvencije..
VIII. Zaključak
27. Ustavni sud zaključuje da postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada drugostepeni sud proizvoljnom primjenom materijalnog prava preinači prvostepenu presudu i odbije tužbeni zahtjev za isplatu regresa, pozivajući se na nedostatak sredstava u budžetu i nepostojanje pratećih propisa kojim se utvrđuje visina regresa za apelante, iako je samo pravo na regres utvrđeno Zakonom.
28. Na osnovu člana 61. st. 1. i 2. i člana 64. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
29. Prema članu VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić