Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2216/06 (N. T.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2216/06

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 2216/06, rješavajući apelaciju Nedeljka Todorovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine», br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Nedeljka Todorovića podnesena zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim sudom Banja Luka u predmetu broj Gž-484/04, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Nedeljko Todorović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Ugljevika, podnio je 18. jula 2006. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud), radi dužine trajanja postupka i nedonošenja odluke u razumnom roku od strane Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) u predmetu broj Gž-484/04.

2. Apelant je, 18. oktobra 2002. godine, Osnovnom sudu u Prnjavoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) podnio tužbu protiv Milenka Đujića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi predaje u posjed putničkog vozila. Tužba je zavedena pod poslovnim brojem P-264/02. S obzirom da je apelant tužbu podnio prije izmjena Zakona o parničnom postupku RS («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03 i 85/03, u daljnjem tekstu: ZPP), na ročištu od 19. novembra 2003. godine tužbu je uskladio sa novim ZPP. Nakon toga, Osnovni sud je donio Presudu broj P-264/02 od 29. decembra 2003. godine, kojom je obavezao tuženog da apelantu kao vlasniku preda u posjed i slobodno raspolaganje putničko vozilo opisano u dispozitivu presude, uz troškove parničnog postupka. Tuženi je 26. januara 2004. godine protiv prvostepene presude izjavio žalbu Okružnom sudu, koji je predmet zaprimio 19. marta 2004. godine.

3. Okružni sud je povodom žalbe tuženog donio Presudu broj Gž-484/04 od 16. januara 2007. godine, kojom je žalbu uvažio, prvostepenu presudu preinačio i apelanta odbio sa tužbenim zahtjevom.

4. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u razumnom roku kao sastavnom dijelu prava na pravično suđenje iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropskla konvencija). Istakao je da je nekoliko puta kod Okružnog i Osnovnog suda urgirao okončanje postupka, ali nikada nije dobio odgovor.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji, sa dovoljnom jasnoćom, pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke presuda od 31.maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.

7. U konkretnom slučaju, apelant je podnio apelaciju 18. jula 2006. godine, zbog dužine trajanja postupka pred Okružnim sudom i nedonošenja odluke u razumnom roku. Dakle, razdoblje u kojem Okružni sud nije donio odluku, a koji po mišljenju apelanta traje nerazumno dugo, je razdoblje od 27 mjeseci. Međutim, Ustavni sud je prilikom pribavljanja odgovora na apelaciju, obaviješten da je konkretna pravna stvar okončana donošenjem Presude Okružnog suda broj Gž-484/04 od 16. januara 2007. godine. U prilog toj tvrdnji dostavljena je navedena presuda. U takvim okolnostima, prilikom ocjene da li se zaista radilo o periodu koji je trajao nerazumno dugo, Ustavni sud je imao u vidu trajanje postupka kao cjeline i objektivne okolnosti na strani suda zbog temeljite izmjene ZPP-a u 2003. godini. Također, Ustavni sud smatra da treba imati u vidu i razloge koje je Okružni sud naveo u svom odgovoru na apelaciju, a tiču se promjene procesnih propisa i velikog broja neriješenih predmeta starih i po par decenija, te preporuke Visokog sudskog i tužilačkog vijeća da se predmeti rješavaju hronološki, po redoslijedu podnošenja inicijalnog akta. Ustavni sud ukazuje da prema praksi Evropskog i Ustavnog suda, veliki broj predmeta u radu nije valjano opravdanje za prekomjerno odugovlačenje postupka (vidi Evropski sud, Probmeier protiv Njemačke, presuda od 1. jula 1997. godine, stav 64, Izvještaji 1997-IV). Međutim, cijeneći sve okolnosti slučaja, a naročito da se ne radi o predmetu koji se tiče ličnih svojstava ili statusa apelanta odnosno koji je po zakonu hitan, zatim objektivne okolnosti na koje je ukazao Okružni sud, kao i na činjenicu da je postupak ukupno trajao nešto više od četiri godine od dana podnošenja tužbe, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o kršenju prava apelanta na suđenje u razumnom roku iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da apleant nema «opravdan zahtjev u tom smislu.

8. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbe člana 16. stav 2. Pravila Ustavnog suda, prema kojima će se apelacija odbaciti kao očigledno (prima facie) neosnovana, ukoliko ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da nije »žrtva« kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić,

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2216/06 (N. T.) | Sudska praksa | Aktio