Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3126/08 (I. A. H.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3126/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić, i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 3126/08, rješavajući apelaciju Imada Al Husina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Imada Al Husina, podnesena protiv Rješenja Ministarstva sigurnosti-Službe za poslove sa strancima, broj UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08 od 6. oktobra 2008.
godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Imad Al Husin, (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Osman Mulahalilović, advokat iz Brčko Distrikta, podnio je 7. oktobra 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Ministarstva sigurnosti- Službe za poslove sa strancima, broj UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08 od 6. oktobra 2008. godine. Apelant je, istovremeno, podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „zabranio deportaciju apelanta iz Bosne i Hercegovine“. Apelant je, 9. oktobra 2008. godine, dopunio apelaciju.
2. Ministarstvo sigurnosti-Služba za poslove sa strancima, rješavajući po službenoj dužnosti, donijela je Rješenje, broj UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08 od 6. oktobra 2008. godine, kojim je odlučeno da se apelant stavlja pod nadzor u cilju spriječavanja slobodnog i neograničenog kretanja, prijetnje javnom poretku, javnom redu i miru ili sigurnosti BiH. Stavom dva navedenog rješenja odlučeno je da će se stavljanje pod nadzor apelanta izvršiti 6. oktobra 2008. godine u 13,30 časova , smještajem u Ustanovu za prihvat stranaca Službe za poslove sa strancima –Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu, a stavom tri da se mjera trajanja nadzora određuje za period od 6. oktobra 2008. godine do 5. novembra 2008. godine. Također, stavom četiri, odlučeno je da će izvršenje o stavljanju imenovanog pod nadzor, sprovesti službena lica nadležne organizacione jedinice Službe za poslove sa strancima, a prema potrebi i druge organizacione jedinice Ministarstva ili policije, po zahtjevu Službe, te da će troškove boravka i smještaja stranog državljanina snosit imenovani ili BiH iz sredstava za posebne namjene Ministarstva bezbjednosti, o čemu će Služba za poslove sa strancima donijeti posebno rješenje.
3. U obrazloženju rješenja navedene su odluke kojima su okončani postupci vođeni po tužbama apelanta pred Sudom BiH i to: Rješenje Suda BiH, broj U-1141/07 od 21. januara 2008.godine, kojim je odbačena tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Ministarstva sigurnosti BiH, broj UP-2-07-07-2-69/07, od 27. jula 2008. godine, kojim je apelantu odbijen zahtjev za odobrenje privremenog boravka u BiH, Presuda Suda BiH, broj U-1172/07 od 21. januara 2008. godine, kojom je odbijena tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Ministarstva sigurnosti BiH, sektora za azil, broj UP-1-08/1-41-1-216-2/07 od 8. avgusta 2007. godine, kojim je odbijen zahtjev apelanta za azil, te Presuda Suda BiH, broj Uvl-03/08 od 14. marta 2008. godine, kojim je odbijen kao neosnovan apelantov zahtjev za preispitivanje Rješenja Suda BiH, broj u-1141/07 od 21. januara 2008. godine.
4. U orazloženju je također navedeno, da je, Služba za poslove sa strancima, 30. januara 2008. godine, obavještena aktom Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice, Ureda zastupnika Vijeća Ministara pred Evropskim sudom za ljudska prava, broj AP-1/08, da je Evropski sud za ljudska prava u predmetu Ap-3727/08 usvojio privremenu mjeru kojom se ukazuje da apelant ne treba biti protjeran iz Bosne i Hercegovine do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH o apelaciji broj AP -1222/07, kao ni u periodu od sedam dana od dana obavijesti apelanta o toj odluci.
5. Iz obrazloženja rješenja, proizilazi da je isto doneseno u skladu sa ovlaštenjima koja su propisana članom 99. stav 2. tačka b.) Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu („Službeni glasnik BiH“, broj 36/08 ), kojim je propisano da će strancu biti određeno stavljanje pod nadzor ako postoje osnovi sumnje da bi slobodno i neograničeno kretanje stranca moglo ugroziti javni poredak, javni red i mir ili bezbjednost ili međusobne odnose u BiH ili predstavljati prijetnju javnom zdravlju u BiH, odnosno ako je utvrđeno da predstavlja prijetnju za javni poredak, javni red i mir ili sigurnost BiH, a u vezi sa članom 118. stav 3. istog zakona. Odluka o troškovima postupka, utemeljena je na odredbi člana 96. stav 4. također, istog zakona.
6. Apelant je protiv navedenog rješenja izjavio žalbu Ministarstvu sigurnosti BiH i postupak je u toku.
7. Nakon toga, apelant je podnio apelaciju Ustavnom sudu u kojoj se žali da su mu pobijanim rješenjem povrijeđena prava zaštićena članom II/3.d) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 5. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije i članom II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 8. stav 1 Evropske konvencije. Apelant navodi da je donošenjem navedenog rješenja, „poduzet prvi korak u cilju udaljenja apelanta iz Bosne i Hercegovine“zbog čega smatra da se na ovaj način krši odluka Evropskog suda u Strazburu broj 3727/08 od 29. januara 2008. godine kojom je usvojena privremena mjera zabrane izgona apelanta iz BiH, do donošenja konačne odluke Ustavnog suda BiH o apelaciji broj AP -1222/07, kao ni u periodu od 7 dana od dana obavijesti apelanta o toj odluci, te kršenje odluke Ustavnog suda u predmetu AP 1222/07, usvojene 4. oktobra 2008. godine. Apelant je predložio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom se „zabranjuje deportacija apelanta iz Bosne i Hercegovine, te kojom se ukida rješenje o stavljanju apelanta pod nadzor i zabranjuje stavljanje apelanta pod nadzor do okončanja postupaka povodom zahtjeva apelanta za privremeni boravak i azil pred Sudom Bosne i Hercegovine“.
8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini. Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi:
1)Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
(14) apelacija je preuranjena.
9. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
10. U konkretnom slučaju Rješenjem Ministarstva sigurnosti, broj UP-1/19.4.1-07.3-12-1/08 od 6. oktobra 2008. godine, odlučeno je da se apelant stavlja pod nadzor smještajem u Ustanovu za prihvat stranaca Službe za poslove sa strancima –Imigracioni centar u Istočnom Sarajevu.
11. Ustavni sud konstatuje da je prema navodima datim u apelaciji, kao i dopuni apelacije od strane apelanta, te dostavljenom primjerku primjerku žalbe, apelant shodno odredbi člana 101. stav
1. Zakona o kretanju i boravku stranaca i azilu, izjavio žalbu protiv navedenog rješenja Ministarstvu sigurnosti BiH i da je postupak u toku. Ustavni sud također, konstatuje da je članom 101. stav 3. istog zakona propisano da ako Ministarstvo u roku od 24 sata od podnošenja žalbe ne ukine rješenje o stavljanju stranca pod nadzor ili po žalbi u tom roku uopće ne odluči, može se pokrenuti upravni spor tužbom pred Sudom BiH. S obzirom na navedeno, a budući da je postupak o predmetu apelacije u toku, slijedi da je apelacija preuranjena.
12. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
13. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Seada Palavrić