Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1/08 (S. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Izvršni postupak
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-1/08, rješavajući apelaciju Snježane Miladić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Snježane Miladić, podnesena protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju 013-0-Gž-07-000 649 od 19. decembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću broj 087-0-I-06-000 336 od 23. jula 2007. godine i 18. januara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Snježana Miladić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Teslića, podnijela je, 28. decembra 2007. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Okružnog suda u Doboju 013-0-Gž-07-000 649 od 19. decembra 2007. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 087-0-I-06-000 336 od 23. jula 2007. godine i 18. januara 2007. godine.
2. Prema stanju spisa, Presudom Osnovnog suda broj RS-41/03 od 23. novembra 2005. godine, koja je postala pravnosnažna 16. oktobra 2006. godine, apelantica je obavezana da STR „Čelik“, u vlasništvu V.M. iz Gornjeg Buletića (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja) nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.592,00 KM u roku od 15 dana po pravosnažnosti presude, pod prijetnjom prinudnog izvršenja.
3. Iz dokumentacije u spisu predmeta proizilazi da apelantica nije u propisanom roku ispunila obavezu određenu Presudom Osnovnog suda broj RS-41/03 od 23. novembra 2005. godine, pa je tražilac izvršenja podnio prijedlog za izvršenje te presude popisom, pljenidbom i prodajom pokretnih stvari apelantice koje se nalaze u njenom stanu u Tesliću, u ulici Aleksandra Rajkovića broj 12 i namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom tih stvari.
4. Osnovni sud je Rješenjem broj 087-0-I-06-000 336 od 18. januara 2007. godine, dozvolio predloženo izvršenje i odredio troškove izvršenja u iznosu od 300,00 KM.
5. Apelantica je izjavila prigovor protiv Rješenja o izvršenju broj 087-0-I-06-000 336 od 18. januara 2007. godine, osporavajući potraživanje tražioca izvršenja iz razloga što je protiv izvršne isprave podnesena revizija, zatim što je rješenje o izvršenju donio stručni saradnik a ne sudija i što popisane stvari nisu njena imovina. Osnovni sud je Rješenjem broj 087-0-I-06-000 336 od 23. jula 2007. godine, odbio kao neosnovan prigovor apelantice protiv naprijed navedenog rješenja o izvršenju, pozivajući se na odredbe čl. 47. i 49. Zakona o izvršnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske, br. 59/03, 85/03 i 64/05, u daljnjem tekstu: Zakon o izvršnom postupku).
6. Apelantica je podnijela žalbu protiv Rješenja Osnovnog suda broj 087-0-I-06-000 336 od 23. jula 2007. godine, koju je Okružni sud odbio Rješenjem broj 013-0-Gž-07-000 649 od 19. decembra 2007. godine i potvrdio pobijano rješenje.
7. Okružni sud je našao da je prvostepeni sud pravilno primjenio materijalno pravo kada je odbio prigovor apelantice i zaključio da su svi žalbeni prigovori istaknuti u tom pravcu neosnovani. Naime, Okružni sud je konstatovao da je neosnovan žalbeni navod apelantice da je pobijano rješenje doneseno na ročištu na kojem nisu bile prisutne obje stranke i da ta činjenica predstavlja povredu odredaba parničnog i izvršnog postupka, zbog kojeg bi se pobijano rješenje trabalo ukinuti, iz razloga što prema odredbi člana 48. stav 3. Zakona o izvršnom postupku zakazivanje ročišta nije obavezno već zavisi od okolnosti koje cijeni sud, te što prema članu 9. stav 5. istog zakona na ročištu nije nužno prisustvo stranaka, jer izostanak stranaka sa ročišta ne sprečava sud da dalje postupa, kao što je to učinjeno u konkretnom slučaju. Nadalje, Okružni sud je zaključio da donošenjem rješenja o izvršenju od strane stručnog saradnika prvostepeni sud nije počinio povredu odredaba izvršnog postupka jer je takvo ovlaštenje stručnim saradnicima propisano zakonom. Takođe, Okružni sud je našao da postupanje prvostepenog suda uslijed parcijalnog dostavljanja rješenja o izvršenju nije bilo na štetu apelantice jer time što je prvo dostavljen dio rješenja a naknadno i kompletno rješenje o izvršenju, apelantici nije uskraćeno pravo na raspravljanje, niti su zbog toga nastupile štetne posljedice po apelanticu, jer joj je pružena mogućnost da protiv rješenja o izvršenju izjavi prigovor, što je i učinila. Takođe, Okružni sud je zaključio da nije od uticaja prigovor apelantice da popisane stvari nisu njeno vlasništvo, jer je na taj prigovor dat odgovor u pobijanom rješenju, te iz razloga što to nije prigovor koji bi u smislu odredbe člana 47. Zakona o izvršnom postupku mogao spriječiti dozvoljeno rješenje. Zaključivši da nije sporno da je prijedlog za izvršenje podnesen na osnovu pravosnažne sudske presude kao izvršne isprave i da je u skladu sa izvršnom ispravom, a apelantica nije tvrdila da je svoju obavezu izmirila, odnosno nije izjavila ni jedan prigovor koji bi spriječio izvršenje, Okružni sud je na osnovu člana 235. stav 1. tačka 2. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 21. stav 1. Zakona o izvršnom postupku, odlučio kao u dispozitivu rješenja.
8. Apelantica se žali da je osporenim odlukama povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu. Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelantica je u apelaciji u suštini iznijela iste žalbene navode kao i u izvršnom postupku, ističići da popisane stvari nisu njeno vlasništvo, već vlasništvo S.M. koja joj je iznajimila stan i koja je podnijela prigovor protiv rješenja o izvršenju.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
10. Ustavni sud smatra da je potrebno, kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni izvršni postupak tiče određivanja apelantičinih građanskih prava i obaveza u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine odnosno člana 6 stav 1. Evropske konvencije. U vezi sa tim, Ustavni sud se poziva na praksu bivše Evropske komisije za ljudska prava u kojoj se navodi da se odluke koje donese sud u postupku izvršenja pravosnažne presude nužno ne odnose na novo i posebno određivanje građanskih prava, u poređenju sa postupkom koji je prethodio i odlukom koja je rezultat tog postupka (vidi odluku bivše Evropske komisije za ljudska prava, Anton Dornbach protiv Savezne Republike Njemačke, broj 11258/84, O.I. 46, str. 225). Ustavni sud, takođe, ukazuje na svoju raniju praksu u predmetima koji se tiču postupka izvršenja, odnosno pitanja da li se u slučaju osporavanja postupka izvršenja od strane izvršenika radi o postupku u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud je zaključio «da u okolnostima kada pobijanim rješenjem nisu utvrđena nova ni posebna građanska prava apelanta, apelant ne može ni očekivati od Ustavnog suda njegovo djelovanje, jer suština apelacije podnesene protiv navedenog rješenja je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine. Navedeni postupak nije obuhvaćen zaštitom prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije» (vidi Ustavni sud, neobjavljena odluka broj AP-2152/05 od 17. novembra 2005. godine, tačka 8.). Ustavni sud, rukovodeći se navedenim principom, zaključuje da i u konkretnom slučaju garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije nisu primjenjive na ovaj postupak. Takođe, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantičinom pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. O apelantičinim građanskim pravima, odnosno pravu na imovinu pravosnažno je odlučeno u postupku koji je prethodio predmetnom izvršnom postupku Presudom Osnovnog suda broj RS-41/03 od 23. novembra 2005. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić