Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-29/08 (S. T.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-29/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-29/08, rješavajući apelaciju Slobodana Tufekčića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Slobodana Tufekčića, podnesena protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj U-1013/05 od 2. novembra 2007. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine broj UP/II-174/05 od 13. juna 2005. godine i Rješenja Federalnog ministarstva finansija, Carinske uprave, Carinarnice Tuzla broj UP/I-742/03 od 24. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Slobodan Tufekčić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle, podnio je 3. januara 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj U-1013/05 od 2. novembra 2007. godine, Rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava) broj UP/II-174/05 od 13. juna 2005. godine i Rješenja Federalnog ministarstva finansija, Carinske uprave, Carinarnice Tuzla (u daljnjem tekstu: Carinarnica) broj UP/I-742/03 od 24. maja 2004. godine.
2. Rješavajući po službenoj dužnosti, Carinarnica je donijela Rješenje broj UP/I-742/03 od 24. maja 2004. godine, potvrđeno Rješenjem Uprave broj UP/II-174/05 od 13. juna 2005. godine, kojim je apelant obavezan da na ime carine i drugih uvoznih dažbina, a na osnovu rješenja o prekršaju broj P-1218/99 od 9. januara 2004. godine, uplati iznos od 8.755,60 KM za devetnaest putničkih automobila nabrojanih u izreci prvostepenog rješenja, dok je istim rješenjem obustavljen postupak naplate carine i ostalih uvoznih dažbina za drugih šest putničkih automobila, takođe nabrojanih u izreci prvostepenog rješenja.
3. Carinarnica je utvrdila da je apelant, kao vlasnik auto-otpada, u periodu od aprila 1998. godine do maja 1999. godine kupovao putnička motorna vozila od nepoznatih lica, koja nisu prijavljena pri prelazu preko carinske linije, odnosno koja su nezakonito unesena u carinsko područje Bosne i Hercegovine, iako je mogao i morao znati da predmetna vozila nisu prijavljena pri prelasku carinske linije. Zaključivši da je predmetna roba nezakonito unesena na područje Bosne i Hercegovine, odnosno da je za istu nastao carinski dug, Carinarnica je konstatovala da je apelant, kao držalac predmetne robe, obavezan da plati carinu i ostale uvozne dažbine na tu robu prema propisima koji su bili na snazi na dan nezakonitog unošenja robe na carinsko područje Bosne i Hercegovine. Nasuprot tome, Carinarnica je odlučila da obustavi naplatu carine za ostalih šest vozila nabrojanih u dispozitivu prvostepenog rješenja iz razloga što je za ta vozila nastupila zastara naplate uvoznih dažbina. Utvrdivši da je ukupan iznos uvoznih dažbina 8.755,60 KM, Carinarnica je odlučila kao u izreci shodno odredbama čl 23. i 363. Carinskog zakona, te čl. 178., 194. i 211. Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine.
4. Apelant je podnio tužbu protiv rješenja Uprave broj UP/II-174/05 od 13. juna 2005. godine, koju je Sud BiH odbio presudom broj U-1013/05 od 2. novembra 2007. godine, konstatujući da su organi uprave u konkretnom slučaju pravilno utvrdili činjenično stanje, te pravilno primjenili materijalno i procesno pravo.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da su osporene odluke, kojima je apelant obavezan da izvrši uplatu carine i drugih uvoznih dažbina, zasnovane na odredbama Carinskog zakona i Zakona o carinskoj politici Bosne i Hercegovine.
8. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na imovinu, Ustavni sud podsjeća na svoje stanovište da se apelant ne može pozivati na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu koji, po materiji koju reguliše, spada u oblast javnog prava i ukoliko nema njegove arbitrarne primjene (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-
285/03 od 23. jula 2004. godine i broj AP-829/04 od 26. oktobra 2004. godine). Ustavni sud smatra da se isto stanovište treba primijeniti i na apelantov slučaj, budući da se radi o primjeni carinskog zaknodavstva. Obzirom na navedeno, apelantovi navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, su ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić