Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-48/08 (H. B.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Obaveze koje proizilaze iz javnog zakonodavstva
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-48/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 48/08, rješavajući apelaciju Harisa Bešića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Harisa Bešića, podnesena protiv presude Suda Bosne i Hercegovine, broj U-1182/05 od 17. oktobra 2007. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine, broj UP/II-2129/05 od 27. jula 2005. godine, i rješenja Carinske Uprave Sarajevo, Carinarnice Zenica, broj UP/I-
1249/04 od 6. maja 2004. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Haris Bešić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Visokog, kojeg zastupa staratelj Osman Mamela, podnio je 5. januara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH), broj U-
1182/05 od 17. oktobra 2007. godine, rješenja Uprave za indirektno oporezivanje Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Uprava), broj UP/II-2129/05 od 27. jula 2005. godine, i rješenja Carinske Uprave Sarajevo, Carinarnice Zenica (u daljnjem tekstu: Carinarnica), broj UP/I-1249/04 od 6. maja 2004. godine.
2. Rješavajući po prijedlogu apelanta za obnovu postupka carinjenja robe koji je okončan pravomoćnim rješenjem Carinarnice, broj UP-16-2-1090/03 od 21. aprila 2003. godine a kojim je apelant obavezan na uplatu carine za uvezeno putničko motorno vozilo, Carinarnica je donijela rješenje, broj UP/I-1249/04 od 6. maja 2004. godine, kojim je odbila prijedlog apelanta kao neosnovan. U rješenju Carinarnice je navedeno da činjenice i dokazi koje apelant navodi u zahtjevu za ponavljanje ne predstavljaju nove činjenice i dokaze koji bi u smislu člana 246. stav 1. tačka 1. Zakona i upravnom postupku, mogle biti razlogom za obnovu postupka.
3. Apelant je protiv rješenja Carinarnice, broj UP/I-1249/04 od 6. maja 2004. godine, izjavio žalbu, ali je Uprava donijela rješenje, broj UP/II-2129/05 od 27. jula 2005. godine, kojim je odbila njegovu žalbu.
4. Protiv rješenja Uprave, broj UP/II-2129/05 od 27. jula 2005. godine, apelant je pokrenuo upravni spor pred Sudom BiH koji je presudom, broj U-1182/05 od 17. oktobra 2007. godine, odbio tužbu apelanta. U obrazloženju presude je navedeno da je osporeno rješenje pravilno i na zasnovano na odredbama Zakona o carinskoj politici BiH .
5. Apelant se žali da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na zabranu diskriminacije iz člana iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te «član 66. Ustava Bosne i Hercegovine».
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. U konkretnom slučaju apelant se žali na odluke nadležnih organa kojima je odbijen njegov zahtjev za ponavlajnje postupka u vezi sa naplatom carina.
8. Ustavni sud najprije podsjeća, u skladu sa svojim ranijim stavovima, kao i ustaljenom praksom bivše Evropske komisije za ljudska prava i Evropskog suda za ljudska prava, da određene novčane obaveze prema državi spadaju isključivo u oblast javnog prava i stoga ne potpadaju pod pojam «građanska prava i obaveze» iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije (vidi, Ustavni sud, odluku broj AP-382/04 od 23. marta 2005. godine; Evropska komisija za ljudska prava, X protiv Francuske, apelacija broj 9908/82 od 4. maja 1983. godine; i Evropski sud za ljudska prava, Schouten i Meldrum protiv Holandije, presuda od 9. decembra 1994. godine, Serija A broj 304). Ustavni sud zaključuje da u takve obaveze, nesumnjivo, spada i obaveza plaćanja carinskih i drugih dažbina na uvezenu robu, kako je to relevantnim zakonom predviđeno. Stoga, u skladu sa iznesenim stavovima, postupak u kojem je apelant obavezan da uplati carine, ne potpada pod okvir zaštite prava na pravičan postupak u smislu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. Kako se, dakle, u konkretnom slučaju ne radi o «građanskim pravima ili obavezama» već o obavezama iz javnog prava, proizašlim iz Zakona o carinskoj politici, te kako ništa ne ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o zloupotrebi prava, slijedi da su navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Ovo osobito imajući u vidu da apelant osporava odluke donesena po njegovom zahtjevu za ponavljanje pravomoćno okončanog postupka te bi apelacija, i pod pretpostavkom da se ne radi o primjeni carinskog zakonodavstva, također bila ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, jer se prema praksi Ustavnog suda u postupku povodom prijedloga za ponavljanje pravosnažno okončanog postupka ne određuju građanska prava i obaveze već se u takvim postupcima samo odlučuje se o tome da li će biti odobreno ponovno suđenje ili ne ( vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-3124/06 od 11. marta 2008. godine).
10. U vezi sa žalbenim navodima apelanta u odnosu na povredu prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Ustavni sud podsjeća da je i ranije stao na stanovište da ne postoji povreda apelantovog prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ukoliko je nametanje carinskih obaveza imalo osnovu u zakonu, koji reguliše pitanja iz oblasti javnog prava, kao što je to i u konkretnom slučaju, osim u slučaju očigledne zloupotrebe tog prava. (vidi Ustavni sud, odluka broj U-27/01, od 28. septembra 2001. godine, tačka 29. objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 8/02 i mutatis mutandis odluke o dopustivosti, br. AP-669/03, od 17. marta 2004. godine i AP-652/08 od 3. aprila 2008. godine). Shodno tome, a budući da je apelantova obaveza na uplatu carina zasnovana na relevantnim odredbama Zakona o carinskoj politici, pri čemu nema elemenata koji bi ukazivali na zloupotrebu prava, Ustavni sud zaključuje da se i apelantovi navodi o povredi prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju moraju odbaciti kao ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. Također, Apelant se žali i na povredu prava prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Budući da su prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, navedena prava akcesorna, to se povreda ovih prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Imajući u vidu da je u apelantovom slučaju, Ustavni sud zaključio da su navodi o kršenju prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, ratione materiaeinkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, to su i navodi o povredi prava na zabranu diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić