Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-415/08 (Z. O.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-415/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 415/08, rješavajući apelaciju Zorana Opačića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zorana Opačića, podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-
07-002131 od 28. decembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci, broj 071-0-P-06-001021 od 16. novembra 2006. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Zoran Opačić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, podnio je 2. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-07-002131 od 28. decembra 2007. godine i rješenja Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj 071-0-P-06-001021 od 16. novembra 2006. godine.
2. Rješenjem Osnovnog suda, broj 071-0-P-06-001021 od 16. novembra 2006. godine, donesenom u pravnoj stvari tužiteljice Višnje Grabovac (u daljnjem tekstu: tužiteljica) protiv tuženih «Kosig» DD za osiguranje i reosiguranje Banjaluka, «Krajina osiguranja» AD Banjaluka, Fahrudina Zukančića i Milivoja Savića (u daljnjem tekstu: tuženi), radi naknade štete, uskraćeno je apelantu dalje zastupanje tužiteljice u predmetnom postupku. Tačkom dva izreke rješenja konstatirano je da se o uskraćivanju zastupanja obavještava tužiteljica koja na pripremno ročište, zakazano za 19. decembra 2006. godine u 9,00 časova, može pristupiti lično ili može daljnje radnje u postupku preduzimati preko drugog punomoćnika.
3. U obrazloženju rješenja je konstatirano da je u konkretnoj pravnoj stvari na ročištu od 16. novembra 2006. godine apelant kao punomoćnik-advokat tužiteljice nije sudu pružio dokaze da ispunjava uslove iz člana 301. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske («Službeni glasnik Republike Srpske, broj 58/03, 85/03 i 74/05, u daljnjem tekstu: ZPP) jer nije upisan u imenik advokata Advokatske komore Republike Srpske niti u odgovarajući imenik Advokatske komore Federacije Bosne i Hercegovine. Dalje se navodi da se apelant izjasnio da sa tužiteljicom nije u krvnom niti u tazbinskom srodstvu, pa je sud na osnovu člana 301. ZPP apelantu uskratio zasupanje tužiteljice.
4. Rješenjem Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-002131 od 28. decembra 2007. godine, odbijena je kao neosnovana apelantova žalba i potvrđeno prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je navedo da je odluka prvostepenog suda o uskraćivanju zastupanja apelantu pravilna, te da prihvata razloge koje je naveo prvostepeni sud u svom obrazloženju. Okružni sud dalje navodi, da se prvostepeni sud u pobijanom rješenju pogrešno pozvao na odredbu člana 295. ZPP, kada je u pouci o pravnom lijeku naznačio da protiv rješenja nije dozvoljena posebna žalba, što rješenje ne čini nezakonitim jer je rješenje zakonito sa aspekta člana 301. ZPP.
5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo iz člana 14. Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima (u daljem tekstu: Međunarodni pakt). Apelant navodi da je protiv rješenja Okružnog suda, broj 011-0-Gž-07-002131 od 28. decembra 2007. godine izjavio reviziju za koju smatra da nije efikasan pravni lijek.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
7. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjima redovnih sudova povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije Ustavni sud prvenstveno mora odgovoriti na pitanje da li su garancije predviđene navedenim članovima uopće primjenjive na apelantov slučaj.
8. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenim rješenjima redovnih sudova odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta.
9. U vezi s tim, Ustavni sud prvenstveno konstatira da su osporena rješenja donesena u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom po tužbi drugog lica, radi naknade štete, te se dakle u navedenom postupku utvrđuju građanska prava i obaveze tužiteljice odnosno tuženih, a ne apelanta.
10. S druge strane, o građanskim pravima apelanta, koji smatra da ispunjava uvjete za obavljanje poslova zastupanja shodno Zakonu o advokaturu Republike Srpske, je odlučeno presudom Vrhovnog suda, broj Uvl. 79/04 od 29. marta 2006. godine, koju je apelant dostavio uz apelaciju, odnosno presudom Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-08-000 126 od 19.juna 2008. godine, koja je donesena u postupku izvršenja odluke Ustavnog suda, broj AP-1518/06 od 22. aprila 2008. godine, koja presuda nije predmet ove apelacije. Navedenom presudom je odbijena kao neosnovana apelantova tužba kojom je tražio poništenje rješenja tužene Advokatske komore o brisanju apelanta iz Imenika advokata.
11. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da se u parničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom nije odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta, te shodno tome apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije iz kojih razloga je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine
12. Apelant navodi i povredu prava iz člana 14. Međunarodnog pakta. U vezi sa ovim navodima, Ustavni sud podsjeća da se njegova apelaciona nadležnost odnosi na prava garantovana Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom koja se, prema članu II/2. Ustava Bosne i Hercegovine, direktno primjenjuje u Bosni i Hercegovini. Također, Ustavni sud podsjeća da je, u Aneksu I tačka 8. Ustava Bosne i Hercegovine-Dodatni sporazumi o ljudskim pravima koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini, između ostaloga, naveden i Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima (1996). Međutim, Ustavni sud je već ranije ukazao da uživanje prava i sloboda predviđenih ovim članom nije garantovano samostalno, već samo u vezi sa članom II/4. Ustava Bosne i Hercegovine – «Nediskriminacija». S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da je apelacija u dijelu u kojem se apelant poziva na povredu prava iz člana 14. Međunarodnog pakta, bez pozivanja na diskriminaciju u vezi sa tim pravima, nedopuštena jer je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić