Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-419/08 (J. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-419/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 419/08, rješavajući apelaciju Jose Martinovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Jose Martinovića, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku, broj 002-0-Gž-
07-000 184 od 29. novembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Joso Martinović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Orašja, koga zastupa Zvonko Martinović (brat apelanta), podnio je 5. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Odžaku (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 002-0-Gž-07-000 184 od 29. novembra 2007. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Orašju (u daljnjem tekstu: Općinski sud), broj 025-0-I-
06-000 027 od 20. septembra 2007. godine, donesenom u izvršnom predmetu tražitelja izvršenja «UPI banke» d.d. Sarajevo, kao pravnog sljednika «LT Gospodarske banke» d.d. Sarajevo (u daljnjem tekstu: tražilac izvršenja), protiv Željka Mašića (u daljnjem tekstu: izvršenik), radi naplate novčanog potraživanja na osnovu izvršne isprave, v.p.s. 33.494,14 KM, obustavljeno je izvršenje i ukinute su sve provedene radnje. U obrazloženju rješenja je navedeno da je na prijedlog tražioca izvršenja dozvoljeno 10. aprila 2006. godine, a na osnovu pravosnažne i izvršne isprave-rješenja o osiguranju Općinskog suda, broj Ip-245/04 od 7. jula 2004. godine, izvršenje na nekretninama izvršenika. Dalje se navodi, da je nakon održanog trećeg ročišta za prodaju nekretnina izvršenika Općinski sud donio zaključak, broj 025-0-I-06-000 027 od 11. septembra 2007. godine kojim su nekretnine izvršenika prodate apelantu, te obavezao apelanta da u roku od 30 dana od dana objave zaključka na oglasnoj ploči suda uplati prodajnu cijenu. Podneskom od 20. septembra 2007. godine tražilac izvšenja je, nakon što je izvšenik u cjelosti izmirio dug prema tražiocu izvršenja, u cjelosti povukao prijedlog za izvršenje i predložio da sud obustavi postupak. Općinski sud je u skladu sa članom 38. stav 2. Zakona o izvršnom postupku («Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine», broj 32/03, u daljnjem tekstu: ZIP) obustavio je izvršenje i ukinuo sve provedene radnje.
3. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda, broj 025-0-I-
06-000 027 od 20. septembra 2007. godine, Kantonalni sud je donio rješenje, broj 002-0-Gž-07-000 184 od 29. novembra 2007. godine, kojim je odbio kao neosnovanu žalbu apelanta i potvrdio prvostepeno rješenje. U obrazloženju rješenja je navedeno, da je prvostepeni sud donio ispravnu odluku uz pravilnu primjenu člana 38. ZIP. Sud dalje navodi, da prvostepenim rješenjem nisu povrijeđena prava apelanta koji je prije donošenja osporenog rješenja uplatio kupoprodajnu cijenu za nekretninu. Dalje se navodi da je zaštita kupca osigurana u skladu sa odredbom člana 94. ZIP samo poslije provođenja rješenja o dosudi, odnosno da ukidanje ili preinačenje rješenja o izvršenju poslije provođenja rješenja o dosudi nepokretnosti nema uticaja na pravo svojine kupca stečeno prema odredbi člana 93 ZIP. Navedenom odredbom je propisano da nakon polaganja cijene sud rješenjem dosuđuje da se nepokretnost preda kupcu, a zemljišno-knjižnom uredu da se izvrši upis promjene prava vlasništva. Na osnovu navedenog proizilazi da apelant kao kupac nije stekao pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini, a koje se stiče upisom u zemljišne knjige koje ima konstitutivni karakter, zaključio je na kraju Kantonalni sud.
4. Apelant smatra da su osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično saslušanje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»
6. Obzirom da apelant smatra da mu je osporenim rješenjem Kantonalnog suda povrijeđeno pravo iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud prvenstveno mora odlučiti da li su garancije predviđene navedenim članovima uopće primjenjive na apelantov slučaj.
7. Član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6. stav 1. Evropske konvencije garantiraju svakom pravo na pravičan postupak prilikom određivanja njegovih građanskih prava i obaveza. Shodno navedenom ovo pravo se ne može primijeniti na sve postupke u kojim je neka osoba stranka u postupku, već je primjenjivo na postupke koji se odnose na građanska prava i obaveze te stranke. Stoga je u konkretnom slučaju zadatak Ustavnog suda utvrđivanje da li je osporenim rješenjem Kantonalnog suda donesenom po žalbi apelanta kao ponuđača u izvršnom postupku odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta.
8. U vezi s tim Ustavni sud konstatira da iz dokumentacije dostavljene uz apelaciju proizilazi da se predmetni izvršni postupak vodio po prijedlogu «UPI banke» d.d. Sarajevo, kao tražioca izvršenja, protiv izvršenika Željka Mašića. Apelant je u predmetnom izvršnom postupku učestvovao u postupku javne prodaje nekretnina koje su predmet izvršenja kao zainteresirano lice-ponuđač, shodno odredbama ZIP. Imajući u vidu prednje činjenice nesporno je dakle da u predmetnom izvršnom postupku nije odlučivano o građanskim pravima apelanta već o građanskim pravima tražioca izvršenja odnosno obavezama izvršenika (vidi Ustavni sud, odluka broj AP-1261/07od 10. januara 2008. godine), te da je apelant u navedenom postupku učestvovao kao ponuđač, odnosno kupac predmetnih nekretnina.
9. Imajući u vidu navedeno Ustavni sud smatra da u sporu koji se vodio pred Kantonalnim sudom nije odlučivano o građanskim pravima i obavezama apelanta te shodno tome apelant ne može uživati zaštitu prava garantovanih članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1. Evropske konvencije usljed čega je apelacija u tom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U odnosu na navode apelanta o kršenju prava na imovinu, Ustavni sud konstatuje da odredba člana 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju štiti samo postojeću imovinu, ili imovinu za koju apelant ima «opravdano očekivanje» da će je dobiti (vidi Evropski sud za ljudska prava, Pine Valley Developments Ltd i drugi, presuda od 29. novembra 1995., serija A, br. 332, tačka 31). Međutim, ovaj pojam ne uključuje prava ili očekivanja na sticanje imovine u budućnosti npr. kroz nasljedstvo (vidi Ustavni sud, odluka broj U-12/01 od 25. februara 2002. godine, objavljena u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 20/02). Dakle, navedeni član Ustava Bosne i Hercegovine i Evropske konvencije može se primijeniti samo na postupke koji imaju za predmet spora „imovinu“ u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, a ne na postupke u kojima apelant nastoji sebi osigurati pravo na sticanje imovine. Imajući u vidu da upis vlasništva u zemljišne knjige ima konstitutivni karakter te da sud u konkretnom slučaju nije donio rješenje o dosudi, a što je preduvjet da se u smislu člana 93. ZIP u zemljišnim knjigama izvrši upis promjene prava vlasništva, proizilazi da se predmetne nekretnine ne mogu smatrati apelantovom imovinom koja bi ulazila u okvir zaštite koju pruža član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju te je apelacija i u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
11. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić