Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-638/08 (Z. i L. M.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-638/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 638/08, rješavajući apelaciju Zvonimira i Ljubice Marušić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Zvonimira i Ljubice Marušić, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Rev-07-000 887 od 11. decembra 2007. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci, broj 011-0-Gž-06-001 462 od 11. juna 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Zvonimir i Ljubica Marušić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Zagreba, koje zastupa Dragana Jefić-

Šuka, advokat iz Banjaluke, podnijeli su 23. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-07-000 887 od 11. decembra 2007. godine i presude Okružnog suda u Banjaluci ( u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 011-0-Gž-06-001 462 od 11. juna 2007. godine.

2. Odlučujući o tužbenom zahtjevu apelanata protiv tuženih mldb. N.B., zastupanog po zakonskom zastupniku L.B., i R.V. radi utvrđenja, vsp 10.000,00 KM, Osnovni sud u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), donio je presudu, broj P-1626/02 od 7. juna 2006. godine, kojom je utvrđeno da je pravno ništav ugovor o razmjeni nekretnina zaključen između apelanata sa jedne strane i R.V. s druge strane, ovjeren kod Osnovnog suda u Banjaluci 15. oktobra 2003. godine pod brojem I-Ov-

4289/93 temeljem kojeg ugovora su apelanti svoje nekretnine mijenjali za nekretnine u Republici Hrvatskoj. Stavom drugim izreke presude utvrđeno je da je pravno ništava izjava apelanata ovjerena kod Osnovnog suda u Banjaluci pod brojem I-Ov-4290/93 od 15. oktobra 2003. godine, kojom izjavom su prenijeli pravo svojine posjeda i korištenje u korist R.V. na nekretninama označenim kao k.č. 546/1 i k.č. 546/2 upisane u k.k.nj.br. 696/2 k.o. Budžak ukupne površine 279 m². Stavom trećim izreke presude utvrđeno je da je pravno ništav ugovor o kupoprodaji zaključen dana 17. januara 1997. godine u Banjaluci između R.V. s jedne strane i mldb. N.B., zastupanog po zakonskom zastupniku L.B., s druge strane koji je ovjeren kod Osnovnog suda u Banjaluci 7. februara 1997. godine pod brojem I-Ov-171/97, na temelju kojeg je R.V. prodao mldb. N.B. nekretnine označene kao k.č. 545 upisane u k.k.nj. 1522/1 k.o. Budžak. Četvrtim i petim stavom izreke presude je utvrđeno da je pravno ništava izjava koju je dao R.V. po osnovu koje je prenio pravo korištenja i posjeda u korist mldb. N.B. na nekretnini označenoj kao k.č. 546 upisanoj u k.k.nj. 1522/1 k.o. Budžak, te je mldb. N.B. obavezan da apelantima preda u posjed nekretnine upisane u k.k.nj. uložak br. 1522/1 i to k.č. 545 kao i nekretnine upisane u k.k.nj. 696/2 k.o. Budžak i to k.č. 546/1 i k.č. 546/2 u roku od 30 dana od dana donošenja odluke pod prijetnjom izvršenja. Stavom šestim izreke presude obavezani su apelanti predati u posjed i korištenje tuženom R.V. nekretnine upisane u z.k.ul.br. 1096 k.o. Resnik koje se nalaze u Zagrebu ulica Ustrinska br.31. Stavom sedmim izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanata kojim su tražili da se naloži Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove da na predmetnim nekretninama izvrši brisanje sadašnjeg vlasnika i posjednika te da se na istim upiše pravo svojine i posjeda u korist apelanata sa po ½ dijela. Stavom osmim i devetim izreke presude obavezani su tuženi da solidarno nadoknade troškove parničnog postupka apelantima u iznosu od 3.000 KM sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja odluke pod prijetnjom izvršenja, te odbijen kao neosnovan zahtjev apelanata za oslobađanje troškova parničnog postupka koji se odnose na plaćanje sudskih taksi. Protiv navedene presude Osnovnog suda žalbe su izjavili drugotuženi i apelanti.

3. Presudom Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 462 od 11. juna 2007. godine uvažena je žalba drugotuženog i prvostepena presuda u dijelu u kojem je udovoljeno apelantovom tužbenom zahtjevu preinačena na taj način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanata, dok je žalba apelanata koja se odnosila na odbijajući dio prvostepene presude odbijena i u tom dijelu prvostepena presuda je potvrđena.

4. Odlučujući o reviziji apelanata Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 887 od 11. decembra 2007. godine odbacio reviziju kao nedozvoljenu, obrazlažući da je odredbom člana. 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07- u daljnjem tekstu: ZPP), propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi iznos od 10.000,00 KM. Budući da je u konkretnom slučaju vrijednost spora označena u tužbi 10.000 KM što je ispod propisanog cenzusa za dopuštenost revizije, te kako odlučivanje o reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima (član 237. stav 3. ZPP), sud je primjenom navedenih odredbi reviziju apelanata odbacio kao nedozvoljenu.

5. Apelanti se žale na povredu prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda(u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

7. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-07-000 887 od 11. decembra 2007. godine, odbacio kao nedopuštenu reviziju apelanata izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 462 od 11. juna 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj 011-0-Gž-06-001 462 od 11. juna 2007. godine.

9. S obzirom na to da je apelantima 28.juna 2007. godine uručena presuda Okružnog suda, broj 011-

0-Gž-06-001 462 od 11. juna 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 23. februara 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Okružnog suda.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-638/08 (Z. i L. M.) | Sudska praksa | Aktio