Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-672/08 (ZZ «Vakufljanka» Bijeljina)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-672/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 672/08, rješavajući apelaciju ZZ «Vakufljanka» Bijeljina, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija ZZ «Vakufljanka» Bijeljina, podnesena protiv presude Okružnog suda u Bijeljini, broj 012-0-Pž-07-000 083 od 14. decembra 2007. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. ZZ «Vakufljanka» Bijeljina (u daljnjem tekstu: apelant), podnio je 29. februara 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 012-0-Pž-07-000 083 od 14. decembra 2007. godine. Apelant je 28. marta 2008. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Osnovnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj Ps-309/05 od 22. novembra 2007. godine, usvojen je u cijelosti tužbeni zahtjev tužioca «Klas» DD Sarajevo (u daljnjem tekstu: tužioc) i obavezan je apelant da tužiocu isplati iznos od 46.062,00 KM na ime vraćanja avansa za neisporučenu robu, sa pripadajućim zakonskim kamatama bliže preciziranim u izreci presude, kao i da naknadi troškove postupka u iznosu od 1.000,00 KM u roku od 30 dana pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Povodom o žalbe apelanta izjavljene protiv presude Osnovnog suda, broj Ps-309/05 od 22. novembra 2007. godine, Okružni sud je donio presudu, broj 012-0-Pž-07-000 083 od 14. decembra 2007. godine, kojom je po službenoj dužnosti preinačio prvostepenu presudu u dijelu iznosa i računanja kamata, dok je u preostalom dijelu žalba apelanta odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostepena presuda. U uvodu presude kao vrijednost spora označen je iznos od 46.062,00 KM

4. Apelant je naveo da protiv osporene presude nije izjavio reviziju Vrhovnom sudu zbog nepovjerenja u sudstvo Republike Srpske.

5. Apelant se žali da je osporenom presudom povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant navodi da se u konkretnom slučaju radi o političkoj presudi i pritisku na sud u Bijeljini.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. Članom 237. stav 1. Zakona o parničnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07, u daljnjem tekstu: ZPP) propisano je da stranke mogu izjaviti reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, dok je stavom 2. istog člana propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 KM.

9. U konkretnom slučaju, apelant je protiv presude Okružnog suda, broj 012-0-Pž-07-000 083 od 14. decembra 2007. godine, s obzirom da vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude u iznosi 46.062 KM, mogao, shodno članu 237. ZPP-a, izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, što apelant prema stanju spisa nije učinio. Apelantovo nepovjerenja u sudstvo Republike Srpske ne otklanja obavezu apelanta da prije obraćanja Ustavnom sudu iscrpi djelotvoran pravni lijek raspoloživ prema zakonu. Naime, prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kad su ispunjeni formalni uslovi njene dopustivosti, efektivni pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-672/08 (ZZ «Vakufljanka» Bijeljina) | Sudska praksa | Aktio