Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-795/08 (S. L.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-795/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 795/08, rješavajući apelaciju Spasoje Lukića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Spasoje Lukića, podnesena protiv presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-Gž-06-

000 745 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Modriči, broj P-385/2005 od 21. jula 2006. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Spasoje Lukić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Doboja, podnio je 11. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Okružnog suda u Doboju, (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine i presude Osnovnog suda u Modriči (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P- 385/2005 od 21. jula 2006. godine. Apelant je dopunio apelaciju 2. aprila 2008.godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-385/2005 od 21. jula 2006. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta kojim je tražio da se obaveže RS Ministarstva odbrane Banja Luka, Opština Doboj, Opštinski štab civilne zaštite (u daljnjem tekstu: prvotuženi) da apelantu isplati na ime naknade štete, za vrijeme koje je proveo u Civilnoj zaštiti u periodu rata, iznos od 12.950,00 KM sa pripadajućom zakonskom kamatom počev od podnošenja tužbe 29. avgusta 2000. godine pa do konačne isplate, a tužena RS Ministarstvo pravde, Osnovni sud u Doboju (u daljnjem tekstu: drugotuženi) da mu na ime naknade štete zbog nepostupanja po rješenju o izvršenju isplati iznos od 23.100,00 KM sa pripadajućom zateznom kamatom počev od podnošenja tužbe pa do konačne isplate, te da plate troškove parničnog postupka u roku od 30 dana po pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja. U uvodu prvostepene presude kao vrijednost spora u konkretnoj pravnoj stvari naveden je iznos od 36.050,00 KM.

3. Apelant je protiv presude Osnovnog suda, broj P-385/2005, od 21. jula 2006. godine podnio žalbu Okružnom sudu, broj 013-0-Gž-06-000 745 od 25. oktobra 2006. godine koji je po službenoj dužnosti pobijenu presudu ukinuo u odluci o troškovima postupka i ponovo vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje, budući da nije odlučio o zahtjevu apelanta za oslobađanje od sudskih, troškova, a u svemu ostalom žalbu je odbio i prvostepenu presudu potvrdio.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravičan postupak iz člana II3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija).

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Ustavni sud prvenstveno konstatira da apelant apelacijom osporava odluke redovnih sudova u dijelu u kojem je njegov tužbeni zahtjev odbijen.

7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

8. U konkretnom slučaju, apelant je obzirom na vrijednost spora od 36.050,00 KM, te na činjenicu da je u cijelosti odbijen sa postavljenim tužbenim zahtjevom mogao, budući da vrijednost osporenog dijela presude znatno prelazi iznosa od 10.000,00 KM, prema odredbama člana 237. Zakona o parničnom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske», broj 58/03, 85/03 i 74/05), izjaviti reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske, što apelant prema stanju spisa nije učinio. Prema praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kad su ispunjeni formalni uslovi njene dopustivosti, efektivni pravni lijek koji se mora iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Propustom da izjavi reviziju apelant se lišio mogućnosti da dođe do konačne odluke koja bi mogla biti predmet razmatranja apelacije od strane Ustavnog suda, čime je propustio iscrpiti djelotvorne pravne lijekove u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda.

9. S obzirom da apelant nije izjavio reviziju, proizilazi da nije ispunjen uvijet iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, pa se apelacija ne može razmatrati.

10. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-795/08 (S. L.) | Sudska praksa | Aktio