Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-816/08 (T. U.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-816/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 816/08, rješavajući apelaciju Tereze Usar, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tereze Usar, podnesena protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru, broj 58 0 P 025328 08 Gž od 21. februara 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 P 025328 o7 P od 22. januara 2008. godine, zato što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
1. Tereza Usar (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mostara, koju zastupa Nikica Vučina, advokat iz Mostara, podnijela je 14. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 58 0 P 025328 08 Gž od 21. februara 2008. godine i rješenja Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem teksut: Općinski sud), broj 07 58 P 025328 07 P od 22. januara 2008. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Mostaru, broj 07 58 P 025328 07 P od 22. januara 2008. godine odbačena je tužba apelantice u kojoj je tražila da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između apelantice i Ivana Usara sa kojim je živjela od početka mjeseca jula 1992. godine pa do njegove pogibije u ratu dana 24. septembra 1993. godine, a što se po navodima tužbe pojavljuje kao preduvjet za ostvarivanje prava iz penzionog osiguranja. U obrazloženju odluke, sud je naveo da svojom tužbom apelantica traži utvrđenje činjenica te da je u tom smislu tužba apelantice nedozvoljena. Sud je, primjenom člana 67. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) a u vezi sa čl. 54. st.2. ZPP, zaključio da nije nenadležan za odlučivanje zbog nepostojanja pravnog interesa za podnošenje tužbe za utvrđenje..
3. Apelantica je protiv rješenja Općinskog suda, broj 07 58 P 025328 07 P od 22. januara 2008. godine, izjavila žalbu Kantonalnom sudu u Mostaru koji je rješenjem, broj 58 0 P 025328 08 Gž od 21. februara 2008. godine, žalbu apelantice odbio i potvrdio prvostepeno rješenje.
4. Apelantica je protiv rješenja Kantonalnog suda, 4. marta 2008. godine izjavila reviziju Vrhovnom sudu Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), o kojoj prema stanju spisa nije odlučeno.
5. Apelantica se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu Evropska konvencija) i povredu prava na imovinu iz član II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;»
7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
8. Ustavni sud je zauzeo stav da je revizija, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji je apelant, u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, dužan iscrpiti prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu. Apelant odlučuju koji će pravni lijek koristiti, neovisno da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Imajući u vidu izuzetak predviđen u članu 237. stav 3. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa članom 254. istog zakona, u smislu da Vrhovni sud može dopustiti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem odluke o apelaciji prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao odluku o reviziji. Obzirom na navedeno u apelanticinom slučaju, apelacija je preuranjena, budući da je podnesena prije odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, neovisno od vrste te odluke, apelantica ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19. stav 3. Pravila Ustavnog suda, dužan na propisanom obrascu apelacije pod tačkom 8.a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.
9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 14. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić