Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1023/08 (F. B.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1023/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-1023/08, rješavajući apelaciju Fuada Beganovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Fuada Beganovića, podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine broj 070-0-Rev-07-001020 od 24. januara 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 009-0-Gž-06-001922 od 11. januara 2007. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Fuad Beganović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Župče, podnio je, 1. aprila 2008. godine, apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 070-0-
Rev-07-001020 od 24. januara 2008. godine i Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 009-0-Gž-06-001922 od 11. januara 2007. godine.
2. Odlučujući po apelantovoj tužbi od 9. februara 1995. godine, koju je podnio radi predaje oduzetog vozila ili isplate protivvrijednosti vozila u iznosu od 25.000,00 KM, Općinski sud I u Sarajevu je donio prvostepenu presudu, koja je ukinuta rješenjem Kantonalnog suda i predmet je vraćen prvostepenom sudu na ponovni postupak.
3. U ponovnom postupku, apelant je konačno oprijedjelio tužbeni zahtjev, tako što je zatražio da sud naloži tuženoj Federaciji Bosne i Hercegovine-Federalnom ministarstvu unutrašnjih poslova (u daljnjem tekstu: tužena) da mu isplati iznos od 18.133,80 KM, sa zateznim kamatama i uz naknadu troškova postupka. Općinski sud u Sarajevu (u daljnjem tekstu. Općinski sud) je donio Presudu broj P-1070/03-A od 10. maja 2004. godine, kojom je naložio tuženoj da apelantu isplati iznos od 6.553,85 KM, sa kamatama na taj iznos dana podnošenja tužbe, odnosno od 9. februara 1995. godine kao dana podnošenja tužbe, pa sve do isplate, kao i da mu naknadi troškove postupka u iznosu od 1.614,86 KM. U preostalom dijelu, tužbeni zahtjev apelanta je odbijen.
4. Odlučujući o žalbama apelanta i tuženog protiv Presude Općinskog suda broj P-
1070/03-A od 10. maja 2004. godine, Kantonalni sud je donio presudu broj GŽ-2062/04 od 25. januara 2005. godine, kojom je utvrdio da su žalbe djelimično osnovane, pa je prvostepenu presudu preinačio tako što je obavezao tuženog da apelantu isplati iznos od 15.111,50 KM, sa zakonskim zateznim kamatama počev od 7. aprila 2004. godine pa do isplate, dok je u preostalom dijelu odbio žalbe i potvrdio prvostepenu presudu.
5. Apelant i tuženi su podnijeli revizije protiv Presude Kantonalnog suda broj GŽ-
2062/04 od 25. januara 2005. godine, koje su uvažene Rješenjem Vrhovnog suda broj Rev-729/05 od 16. maja 2006. godine, te je osporena presuda ukinuta i predmet je vraćen istom drugostepenom sudu na ponovno suđenje.
6. Kantonalni sud je u ponovnom postupku donio Presudu broj 009-0-Gž-06-001922 od 11. januara 2007. godine, kojom je djelimično uvažio žalbe apelanta i tuženog pa je preinačio prvostepenu presudu Općinskog suda broj P-1070/03-A od 10. maja 2004. godine, tako što je tuženog obavezao da apelantu isplati iznos od 15.111,50 KM, sa zakonskim zateznim kamatama od 7. aprila 2004. godine pa do isplate, te da mu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 3.726,00 KM.
7. Apelant i tuženi su izjavili revizije protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-
06-001922 od 11. januara 2007. godine, koje su odbačene kao nedopuštene Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001020 od 24. januara 2008. godine. U svom rješenju, Vrhovni sud je konstatovao da tužena, za razliku od prethodne revizije, predmetnom revizijom pobija drugostepenu presudu u pravomoćnom dijelu dosuđene razlike novčanog iznosa u odnosu na preinaku prvostepene presude (15.111,50 KM minus 6.553,85 KM, što iznosi 8.557,65 KM), odnosno u pravomoćnom dijelu od 8.557,65 KM, što predstavlja iznos manji od propisanog cenzusa za dopuštenost revizije u smislu člana člana 237. stav 2. Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine, br. 53/03, 73/05 i 19/06, u daljnjem tekstu ZPP). Nadalje, Vrhovni sud je zaključio da je apelantova revizija, kojom se drugostepena presuda pobija u dijelu odluke o kamati, nedopuštena iz razloga što je odredbom člana 316. stav 3. ZPP-a propisano da se kamate ne uzimaju u obzir pri određivanju vrijednosti spora ako ne čine glavni zahtjev. Vrhovni sud je zaključio da u predmetnom slučaju traženje apelanta u odnosu na zatezne kamate ne čini glavni zahtjev, što znači da u konkretnom slučaju nije ispunjen uslov za dopustivost revizije, propisan članom 237. stav 2. ZPP-a. Takođe, Vrhovni sud je zaključio da se u konkretnom slučaju nisu stekli uslovi za dopuštenost revizije iz stava 3. istog člana, jer odlučivanje po reviziji nije od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, pa je primjenom člana 247. ZPP-a odbacio reviziju kao nedopuštenu.
8. Apelant smatra da je osporenim odlukama povrijeđeno njegovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, iz razloga što su zakonske zatezne kamate na iznos dosuđen osporenom presudom trebale biti obračunate od dana podnošenja tužbe odnosno od 9. februara 1995. godine.
9. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
10. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).
11. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001922 od 11. januara 2007. godine izjavio reviziju, ali je ona Rješenjem Vrhovnog suda broj 070-0-Rev-07-001020 od 24. januara 2008. godine, odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizilazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001922 od 11. januara 2007. godine
12. S obzirom na to da je apelantu 20. februara 2007. godine uručena Presuda Kantonalnog suda broj 009-0-Gž-06-001922 od 11. januara 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 1. aprila 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.
13. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
14. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić