Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1248/08 (A. C.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Vanredni pravni lijekovi
  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1248/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1248/08, rješavajući apelaciju Amera Coce, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Amera Coce, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-0-Uvp-07-

000 231 od 27. februara 2008. godine, zbog toga što je ratione materiaeinkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Amer Coco (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Emira Coco iz Banje Luke, podnio je 23. aprila 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Uvp-07-000 231 od 27. februara 2008. godine.

2. Rješavajući po zahtjevu apelanta za utvrđenje prava trajnog i nesmetanog korištenja stana nakon smrti njegove bake E.C., Aministrativna služba Grada Banja Luka, Odjeljenje za komunalne i stambene poslove (u daljnjem tekstu: Odjeljenje) donijelo je rješenje, broj 05-372-1878/02 od 30. juna 2006. godine, kojim se utvrđuje da apelant ima pravo da nakon smrt E.C., kao nosioca stanarskog prava na stanu u ulici Dragiše Vasića broj 20 u Banjoj Luci, trajno i nesmetano nastavi sa korištenjem navedenog stana.

3. Protiv rješenja Odjeljenja, broj 05-372-1878/02 od 30. juna 2006. godine, Pravobranilaštvo Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Pravobranilaštvo) i zainteresirano lice R. J. su izjavili žalbu, ali je Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) donijelo rješenje, broj 01-372-272/02 od 17. oktobra 2006. godine, kojim je odbilo njihove žalbe kao neosnovane i potvrdilo prvostepeno rješenje.

4. Rješavajući po tužbi Pravobranilaštva protiv rješenja Ministarstva, broj 01-372-272/02 od 17. oktobra 2006. godine, Okružni sud u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), donio je presudu, broj 011-0-U-06-00 1033 od 9. oktobra 2007. godine, kojom je tužbu uvažio i osporeni akt poništio. Okružni sud je obrazložio da je prema odredbama Zakona o privatizaciji državnih stanova («Službni glasnik Republike Srpske», br. 11/00 do 60/07), od 28. jula 2001. godine upravni organi za stambene poslove nisu više nadležni za postupanje po zahtjevu za utvrđivanje prava na trajno i nesmetano korištenje stana, već je za to nadležan redovan sud, te je upravni organ u konkretnom slučaju trebao donijeti umjesto meritorne odluke zaključak o odbacivanju zahtjeva, u skladu sa odredbama člana 113. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku (u daljnjem tekstu: ZOUP).

5. Apelant je podnio zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-

U-06-00 1033 od 9. oktobra 2007. godine.

6. Rješavajući po navedenom zahtjevu, Vrhovni sud je donio presudu, broj 118-0-Uvp-07-

000 231 od 27. februara 2008. godine, kojom je odbio apelantov zahtjev. Vrhovni sud je naveo da je pravilan stav nižestepenog suda da su osporeni akti, koji su doneseni u pravnom postupku, iz sudske nadležnosti, te da su kao takvi ništavi, prema relevantnim odredbama Zakona o opštem upravnom postupku. Sud je dalje naveo da se radi o jednom od najtežih oblika pravne nevaljanosti akta donesenog u upravnom postupku o čemu je trebao da vodi računa kako prvostepeni organ, koji je zahtjev apelanta trebao odbaciti na osnovu člana 113. stav 2. ZOUP, kao i dugostepeni organ u žalbenom postupku u kojem je trebao po službenoj dužnosti, u smislu člana 226. stav 1. ZOUP). Konačno Vrhovni sud je naveo da sud u upravnom sporu po službenoj dužnosti pazi na ništavost pravnog akta (član 30. stav 2. Zakona o upravnim sporovimau daljnjem tekstu: ZUS) te je zaključio da pobijanom presudom nije ostvaren nijedan razlog iz člana 35. stav 2. ZUS te je zahtjev apelanta za vannredno preispitivanje presude Okružnog suda.

7. Apelant se žali da je osporenim presudama povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. U konkretnom slučaju apelant se žali na presudu Vrhovnog suda, broj 118-0-Uvp-07-000 231 od 27. februara 2008. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za vanredno preispitivanje presude Okružnog suda, broj 011-0-U-06-00 1033 od 9. oktobra 2007. godine.

10. Prvo pitanje na koje Ustavni sud treba da odgovori je primjenjivost člana 6. stav 1. Evropske konvencije u konkretnom slučaju, odnosno potrebno je odgovoriti na pitanje da li se u postupku donošenja osporene odluke odlučivalo o građanskim pravima i obavezama apelanta. U vezi sa tim, Ustavni sud podsjeća da je u predmetnom postupku odbijen zahtjev apelanta za vanredno preispitivanje pravomoćne presude Okružnog suda, broj 011-0-U-06-00 1033 od 9. oktobra 2007. godine. S tim u vezi, Ustavni sud smatra da postupak po zahtjevu za vanredno preispitivanje presude nije postupak u kojem se utvrđuju građanska prava i obaveze apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, nego se samo odlučuje o postojanju uslova da se odobri vanredno preispitivanje presude.

11. Takođe, proizilazi da se u predmetnom postupku nije odlučivalo ni o apelantovom pravu na poštivanje doma iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije, niti o pravu na imovinu u smislu člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. O tim pravima je pravosnažno odlučeno u parničnom postupku presudom Okružnog suda, broj 011-0-U-06-00 1033 od 9. oktobra 2007. godine. Stoga, slijedi da je predmetna apelacija u odnosu na navodne povrede člana 6. stav 1. Evropske konvencije, člana 8. Evropske konvencije i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1248/08 (A. C.) | Sudska praksa | Aktio