Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1409/08 (M. G.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1409/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1409/08, rješavajući apelaciju Milutina Grabovca, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Milutina Grabovca podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj Rev-

22/05 od 12. juna 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju, broj Gž-262/00 od 4. decembra 2000. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću, broj P-220/99 od 1. avgusta 2000. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Milutin Grabovac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Teslića, podnio je 13. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj Rev-22/05 od 12. juna 2007. godine, presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž-262/00 od 4. decembra 2000. godine i presude Osnovnog suda u Tesliću (u dalnjem tekstu: Osnovni sud), broj P-

220/99 od 1. avgusta 2000. godine.

2. Presudom Osnovnog suda, broj P-220/99 od 1. avgusta 2000. godine, koja je potvrđena presudom Okružnog suda, broj Gž-262/00 od 4. decembra 2000. godine, apelant je obavezan da tužiocima preda u posjed nekretnine i to Joki Grabovac parcele označene sa k.č. br. 1207/6 i 1207/7 njiva zv. «Dugo polje» površine 2209 m2 upisane u Pl. br. 2167 k.o. Teslić II, Branku Grabovcu parcelu označenu sa k.č. 1207/3 njiva zv. «Dugo polje» površine 1179 m2 upisane u Pl. br. 329 k.o. Teslić II, Vidi Reljiću parcelu označenu sa k.č. br. 1207/5 njiva zv. «Dugo polje» površine 1189 m2 upisane u Pl. br. 2166 k.o. Teslić II i Bosiljki Petrović parcelu označenu sa k.č. br. 1207/4 njiva zv. «Dugo polje» površine 1189 m2 upisane u Pl. br. 2165 k.o. Teslić II, a sve to u roku od 15 dana od pravosnažnosti presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja.

3. Vrhovni sud je rješenjem, broj Rev-22/05 od 12. juna 2007. godine odbacio reviziju apelanta kao neblagovremenu obrazlažući je odredbama člana 382. stav 1. Zakona o parničnom postupku (« Službeni list SFRJ» br. 4/77 do 34/91 i «Službeni glasnik Republike Srpske», br. 17/93 i 32/94) u daljnjem tekstu: ZPP), a koji se, u konkretnom slučaju primjenjuje na osnovu odredbi člana 456. stav

1. ZPP-a («Službeni glasnik Republike Srpske, broj 58/03 i 74/05), prema kojima se revizija podnosi u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude, ukazujući pri tome da identičnu odredbu sadrži član 237. stav 1. ZPP-a. Apelant je primio drugostepenu presudu 19. decembra 2000. godine, a u preporučenoj pošiljci P9283 je 22. januara 2001. godine predao reviziju protiv drugostepene presude pošti u Banja Luci, dakle po isteku roka propisanog u članu 382. stav 1. ZPP-a, odnosno člana 237. stav 1. ZPP-a.

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1. uz Evropsku konvenciju te zbog narušenja principa zabrane diskriminacije iz člana II/4 Ustva Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»

6. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova podrazumijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljedni pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje hoće li koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda (vidi, inter alia, rješenje Ustavnog suda broj AP-3432/06 od 6. marta 2007. godine).

7. U konkretnom slučaju revizija je bila neefektivan pravni lijek, u smislu člana 16. stav 1 Pravila Ustavnog suda, s obzirom da je odbačena kao nedopuštena rješenjem Vrhovnog suda, broj Rev-22/05 od 12. juna 2007. godine. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu ranije iznesenog stava je presuda Okružnog suda, broj Gž-262/00 od 4. decembra 2000. godine. S obzirom na to da je apelantu 19. decembra 2000. godine uručena presuda Okružnog suda, broj Gž-262/00 od 4. decembra 2000. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 13. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

8. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

9. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1409/08 (M. G.) | Sudska praksa | Aktio