Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1620/08 (G. T.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1620/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1620/08, rješavajući apelaciju Gordane Torbice, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Gordane Torbice podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 011-

0-Ž-07-000 251 od 14. marta 2008. godine, zato što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

1. Gordana Torbica (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Prijedora, koju zastupa Slavica Bajić, advokat iz Prijedora, podnijela je 30. maja 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Ž-07-000 251 od 14. marta 2008. godine.

2. Odlučujući o apelantkinjinom tužbenom zahtjevu podnesenom protiv tuženog «Mittal-

Rudnici Prijedor» d.o.o. Prijedor (u daljnjem tekstu: tuženi) radi zaštite prava iz radnog odnosa, Osnovni sud u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) je donio Presudu broj Rs: 162/05 od 2. februara 2007. godine, kojom je utvrdio da postoje apelantkinjina potraživanja prema tuženom na ime naknada plata za period od 16. avgusta 2004. godine do 1. maja 2005. godine u ukupnom iznosu od 527,35 KM. Stavom 2 izreke Presude utvrđeno je da postoji i potraživanje tuženog prema apelantkinji na ime više isplaćene otpremnine u iznosu od 348,46 KM. Stavom 3 izreke utvrđeno je da se potraživanje tuženog iz stava 2 izreke Presude ugasilo prebijanjem potraživanja iz stava 1 izreke Presude. St. 4, 5 i 6 izreke ove presude tuženi je obavezan da apelantkinji isplati na ime plate za period od 16. avgusta 2004. godine do 1. maja 2005. godine iznos od 178,89 KM sa zakonskom zateznom kamatom, da tuženi iznos iz stava 1 izreke Presude registruje kod Fonda PIORS i uplati pripadajuće doprinose, kao i da apelantkinji nadoknadi troškove postupka u iznosu od 550 KM. St. 7 i 8 izreke Presude odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražila isplatu plata za period od 24. juna do 16. avgusta 2004. godine, kao i za period od 1. maja 2005. godine do 1. septembra 2006. godine. St. 9, 10 i 11 izreke Presude odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražila da se tuženi obaveže da će isplatiti regres za korišćenje godišnjeg odmora, naknadu za zimnicu i ogrijev, kao i iznos od 2.636,25 KM na ime razlike otpremnine. Stavom 12 izreke Presude odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se poništi kao nezakonita odluka tuženog o otkazu Ugovora o radu broj 81-259/05 od 1. marta 2005. godine. Stavom 13 izreke Presude odbijen je kao neosnovan apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tražila da se utvrdi ništavost odredbe člana 5 stav 1 Sporazuma o regulisanju međusobnih prava i obaveza zaključenog između RŽR «Ljubija» a.d. Prijedor i LNM HOLDING NV sa sjedištem u Pensrat 105 Curaco, holandski Antili. St. 14, 15 i 16 izreke Presude odbačen je kao neblagovremen apelantkinjin tužbeni zahtjev u dijelu kojim je tražila isplatu neisplaćenih plata, regresa, zimnice i ogrijeva za period od 1. januara 1994. godine do 24. juna 2004. godine, u dijelu kojim je tražila da se utvrdi ništavost Odluke RŽR «Ljubija» a.d. Prijedor broj A-74/03 od 1. novembra 2002. godine, kao i u dijelu kojim je tražila da se utvrdi da je pravno valjan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 1-1099/04.

3. Odlučujući o apelantkinjinoj žalbi izjavljenoj protiv Presude Osnovnog suda broj Rs: 162/05 od 2. februara 2007. godine, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Ž-07-000 251 od 14. marta 2008. godine kom je djelimično usvojio apelantkinjinu žalbu i ukinuo st. 6, 8, 9, 11 i 12 prvostepene presude i predmet u ovom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Stavom 2 izreke Presude djelimično je uvažena apelantkinjina žalba i preinačena prvostepena presuda u dijelu odluke kom je odlučeno o isplati razlike ličnog dohotka i ličnog dohotka za period od 16. avgusta 2004. godine do 1. maja 2005. godine (st. 1 do 5 izreke prvostepene presude). Stavom 3 izreke Presude odbijena je kao neosnovana apelantkinjina žalba i potvrđena prvostepena presuda u odnosu na st. 7, 10, 13, 14, 15 i 16 izreke prvostepene presude.

4. Apelantkinja je 14. maja 2008. godine protiv Presude Okružnog suda izjavila reviziju Vrhovnom sudu Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) o kojoj, prema stanju spisa, nije odlučeno.

5. Apelantkinja navodi da je osporenom odlukom povrijeđeno njeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kog suda u Bosni i Hercegovini.

Član 16 stav 1 i stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda glasi:

1) Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kog je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (14) apelacija je preuranjena;

7. Shodno navedenim odredbama, apelacija može da se podnese samo protiv presude, odnosno odluke kom je postupak u određenom predmetu završen.

8. Ustavni sud prvenstveno konstatuje da je osporenom presudom Okružni sud djelimično uvažio apelantkinjinu žalbu, ukinuo st. 6, 8, 9, 11 i 12 prvostepene presude i predmet u ovom dijelu vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. Dakle, slijedi da je apelacija u ovom dijelu preuranjena, jer je u toku postupak pred Osnovnim sudom kom je predmet vraćen na ponovno odlučivanje.

9. Dalje, u vezi sa preostalim dijelom osporene presude Okružnog suda (st. 7, 10, 13, 14, 15 i 16 izreke prvostepene presude) kojim je odbijena kao neosnovana apelantkinjina žalba i potvrđena prvostepena presuda, postupak o predmetu apelacije je u toku pred Vrhovnim sudom, koji još nije donio odluku o apelantkinjinoj reviziji.

10. Ustavni sud ukazuje na odredbu 237 Zakona o parničkom postupku («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 58/03, 85/03 i 74/05) koja propisuje uslove za dopustivost revizije.

Član 237 1) Stranke mogu da izjave reviziju protiv pravosnažne presude donesene u drugom stepenu u roku od 30 dana od dana dostavljanja prepisa presude.

2) Revizija nije dozvoljena ako vrijednost osporenog dijela pravosnažne presude ne prelazi 10.000 konvertibilnih maraka.

3) Izuzetno, Vrhovni sud Republike Srpske može da dozvoli reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje o reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima.

11. Shodno praksi Ustavnog suda, revizija je, u slučaju kada su ispunjeni uslovi dopustivosti predviđeni procesnim zakonom, djelotvoran pravni lijek, koji su apelanti dužni da iscrpe prije podnošenja apelacije Ustavnom sudu, u smislu člana 16 stav 1 Pravila Ustavnog suda. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti bez obzira na to da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima. S obzirom na izuzetak predviđen u članu 237 stav 3 Zakona o parničkom postupku, prema kom Vrhovni sud može da dopusti reviziju u svim predmetima, Ustavni sud bi donošenjem svoje odluke prije donošenja odluke Vrhovnog suda o izjavljenoj reviziji prejudicirao ovo pitanje. Zbog toga je u konkretnom slučaju apelacija preuranjena, jer je podnesena prije donošenja odluke Vrhovnog suda o reviziji. Nakon donošenja odluke o reviziji, bez obzira na vrstu i razloge te odluke, apelantkinja ima mogućnost da ponovo podnese apelaciju u kojoj je, u smislu člana 19 stav 3 Pravila Ustavnog suda, dužna na propisanom obrascu apelacije, pod tačkom 8a) ostale odluke, navesti i ovu odluku Ustavnog suda.

12. Imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 14 Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

13. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1620/08 (G. T.) | Sudska praksa | Aktio