Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1764/08 (P. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1764/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1764/08, rješavajući apelaciju Pere Krajine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Pere Krajine, podnesena protiv presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-0-Rev-07-000158 od 12. februara 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu, broj 010-0-Gž-06-000325 od 24. novembra 2006. godine i presude Općinskog suda u Livnu, broj P-259/02-T od 1. septembra 2006. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Pero Krajina (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tomislavgrada, kojeg zastupa Predrag Kelava, podnio je 27. maja 2008. godine, putem Općinskog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud), apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv presude presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 070-0-

Rev-07-000158 od 12. februara 2008. godine, presude Kantonalnog suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 010-0-Gž-06-000325 od 24. novembra 2006. godine i presude Općinskog suda, broj P-259/02-T od 1. septembra 2006. godine. Općinski sud je 11. juna 2008. godine apelaciju dostavio Ustavnom sudu na odlučivanje.

2. Općinski sud je, odlučujući o tužbi apelanta, presudom broj P-259/02-T od 1. septembra 2006. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda, broj 010-0-Gž-06-000325 od 24. novembra 2006. godine, odbio tužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se obaveže ''Euroherc osiguranje'' d.d. Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) da apelantu, počevši od 1. oktobra 2002. godine, plaća mjesečno 500,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom računajući od dospjelosti svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, s tim da dospjele iznose plati odjednom a ostale kako budu dospijevali najkasnije do svakog 5-tog u mjesecu za protekli mjesec te je apelant odbijen i sa zahtjevom za naknadu troškova postupka. Stavom drugim izreke presude apelant je obavezan da tuženom naknadi troškove postupka u iznosu od 2.101,00 KM. 3. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Rev-07-000158 od 12. februara 2008. godine, odbijena je kao neosnovana revizija apelanta izjavljena protiv presude Kantonalnog suda. U obrazloženju presude je navedeno da su nižestepeni sudovi pravilno utvrdili činjenično stanje i pravilno primijenili materijalno pravo kad su odbili tužbeni zahtjev apelanta, ukazujući na to da u konkretnom slučaju posljedica povređivanja, sama po sebi nije osnov za dosuđenje materijalne štete u obliku izgubljene zarade, na osnovu člana 195. stav 2. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO, Sl. list SFRJ 29/78,75/78; Sl. list RBIH 2/92 i 13/94).

4. Apelant se žali na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), i prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» 6. U konkretnom slučaju presuda Vrhovnog suda, 070-0-Rev-07-000158 od 12. februara 2008. godine, predstavlja konačnu odluku. S obzirom na to da je apelantu presuda Vrhovnog suda, broj 070-

0-Rev-07-000158 od 12. februara 2008. godine, uručena 26. marta 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 27. maja 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana (konkretnije 62. dana) od dana kada je apelant primio osporenu presudu.

7. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

8. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1764/08 (P. K.) | Sudska praksa | Aktio