Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1776/08 (B. M.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1776/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1776/08, rješavajući apelaciju Brankice Mrđe, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Brankice Mrđa, podnesena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske, broj 118-
0-Rev-08-000 418 od 24. aprila 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž-844/05 od 27. decembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci, broj P-1921/03 od 31. januara 2005. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. Brankica Mrđa (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zemuna, koju zastupaju Desimir i Velimir Kevac, advokati iz Banja Luke, podnijela je 12. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), broj 118-0-Rev-08-000 418 od 24. aprila 2008. godine, presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj Gž- 844/05 od 27. decembra 2007. godine i presude Osnovnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), broj P- 1921/03 od 31. januara 2005. godine.
2. Presudom Osnovnog suda, broj P- 1921/03 od 31. januara 2005. godine «Bobar osiguranje» AD Bijeljina (u daljnjem tekstu: tuženi) obavezan je da apelantici na ime naknade nematerijalne štete za pretrpljene duševne bolove zbog smrti bliskog lica isplati 7.000,00 KM i na ime invalidnosti 200,00 KM, te na ime materijalne štete za podizanje nadgrobnog spomenika i troškove sahrane iznos od 4.500,00 KM, odnosno ukupno 11.700,00 KM. Tuženi je obavezan da apelantici, na ime troškova spora isplati iznos od 1.661,00 KM sve sa zakonskom zateznom kamatom od presude do isplate. Apelantica je odbijena sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva .
3. Presudom Okružnog suda, broj Gž- 844/05 od 27. decembra 2007. godine, odbijen je žalba apelantice je djelimično uvažena te je presuda Osnovnog suda preinačena u odbijajućem dijelu tako da tuženi obavezan apelantici isplatiti na ime naknade materijalne štete: po osnovu auto nezgode za invalidnost osiguranog lica 300,00 KM (umjesto 200,00 KM), na ime troškova sahrane i izrade nadgrobnog spomenika 5.010,00 KM (umjesto 4.500,00 KM), na ime naknade smrti osiguranog lica iznos od 1.000,00 KM, na ime troškova liječenja iznos od 3.667,00 KM, sve za pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te na ime troškova spora iznos od 2.563,00 KM (umjesto 1.661,00 KM). U ostalom dijelu naknade nematerijalne štete žalba apelantice je odbijena i potvrđena prvostepena presuda. Žalba tuženog je odbijena te je presuda Osnovnog suda, broj P- 1921/03 od 31. januara 2005. godine u dosuđujućem dijelu naknade nematerijalne štete na ime pretrpljenih duševnih bolova apelantice zbog smrti kćerke potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnog suda, broj 118-0-Rev-08-000 418 od 24. aprila 2008. godine, odbačena je kao nedozvoljena revizija apelantice izjavljena protiv presude Okružnog suda, broj Gž- 844/05 od 27. decembra 2007. godine. U obrazloženju rješenja je navedeno da je tužbom apelantica tražila da joj tuženi isplati ukupno 26.355,00 KM, da je prvostepenom presudom usvojen njen zahtjev za isplatu iznosa glavnog duga od 11.700,00 KM a da je nakon djelimičnog usvajanja apelanticine žalbe i preinačenja prvostepene presude apelantici dosuđen ukupan iznos 16.977,00 KM. Obzirom na navedeno sud je zaključio da vrijednost pobijanog dijela drugostepene presude iznosi 9.378,00 KM (razlika između traženih 26.355,00 KM i dosuđenih 16.997,00 KM) te da ne prelazi iznos od 10.000,00 KM za dopuštenost revizije iz člana 237.st.2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Kako Sud nije našao da bi odlučivanje o reviziji u konkretno slučaju bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, revizija apelantice je odbačena kao nedozvoljena na osnovu člana 247.stav. 2. u vezi sa članom 237. stav.2. i 3. Zakona o parničnom postupku.
5. Apelantica se žali na povredu prava iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana
1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;»
7. Prema članu 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući po zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
8. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelant dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestepenu odluku, kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome, apelant odlučuje da li će koristiti pravni lijek, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda, br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
9. U konkretnom slučaju Vrhovni sud je rješenjem, broj 118-0-Rev-08-000 418 od 24. aprila 2008. godine, odbacio kao nedozvoljenu reviziju apelantice izjavljenu protiv presude Okružnog suda, broj Gž- 844/05 od 27. decembra 2007. godine. Ustavni sud konstatuje da je revizija u ovom slučaju nedjelotvoran pravni lijek u smislu člana 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da je konačna odluka u predmetnom slučaju presuda Okružnog suda, broj Gž- 844/05 od 27. decembra 2007. godine.
10. S obzirom na to da je apelantici 30. januara 2008. godine uručena presuda Okružnog suda u Banjoj Luci, broj Gž 844/05 od 27. decembra 2007. godine, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 12. juna 2008. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio osporenu presudu Okružnog suda.
11. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 4. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
12. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine
Seada Palavrić