Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-670/08 (L. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-670/08

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-670/08, rješavajući apelaciju Luke Kapora, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke Kapora podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine, broj 070-Uvp-07-000332 od 13. decembra 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Luke Kapora, podnesena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo, broj 27/02-23-858/04 od 14. juna 2004. godine, i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo, broj 23/6-372-

2-2124/98 od 1. decembra 2003. godine, zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. Luka Kapor iz Novog Sada, Republika Srbija (u daljnjem tekstu: apelant) podnio je 3. marta 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), 070-Uvp-

07-000332 od 13. decembra 2007. godine, Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud), broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007. godine, Rješenja Ministarstva stambenih poslova Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 27/02-23-858/04 od 14. juna 2004. godine, i Rješenja Uprave za stambena pitanja Kantona Sarajevo (u daljnjem tekstu: Uprava), broj 23/6-372-2-2124/98 od 1. decembra 2003. godine.

2. Presudom Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007. godine, odbijena je tužba apelanta podnesena protiv Rješenja Ministarstva, broj 27/02-23-858/04 od 14. juna 2004. godine, kojim je odbijena apelantova žalba izjavljena protiv prvostepenog Rješenja Uprave, broj 23/6-372-2-2124/98 od 1. decembra 2003. godine. Navedenim prvostepenim rješenjem odbijen je kao neosnovan zahtjev apelanta za vraćanje u posjed stana u Sarajevu, u Zagrebačkoj ulici broj 25/IV, s obzirom da je utvrđeno da se apelant ne može smatrati izbjeglicom i raseljenim licem shodno odredbi člana 3a. Stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o napuštenim stanovima («Službene novine FBiH» br. 11/98, 38/98, 12/99, 43/99, 51/01, 56/01 i 15/02) i da nema pravo na vraćanje predmetnog stana u posjed.

3. Apelant je protiv Presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007. godine, podnio zahtjev za vanredno preispitivanje sudske odluke. Presudom Vrhovnog suda, broj 070-0-Uvp-07-000332 od 13. decembra 2007. godine, zahtjev apelanta za vanredno preispitavanje Presude Kantonalnog suda, broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007. godine, je odbijen. Vrhovni sud je utvrdio da je Kantonalni sud pravilno primijenio materijalno i procesno pravo, te pravilno zaključio da nije povrijeđen član 8. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, Anex VII Opšteg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini, kao ni odredbe Ustava Bosne i Hercegovine.

4. Apelant se žali da je pobijanom Presudom Kantonalnog suda povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 1. i stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (4) protekao je rok za podnošenje apelacije;» (9) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

6. Ustavni sud mora, prije svega, utvrditi koja je konačna odluka u predmetnom slučaju, tj. da li je apelanti iscrpio sve djelotvorne pravne lijekove i podnio apelaciju u roku od 60 dana, kako je to predviđeno članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. Dopustivost ratione materiae

7. U konkretnom slučaju apelant se žali na Presudu Vrhovnog suda broj 070-Uvp-07-000332 od 13. decembra 2007. godine kojom je odbijen kao neosnovan njegov prijedlog za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da je potrebno odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U pogledu zahtjeva za vanredno preispitivanje pravosnažne presude Evropski sud za ljudska prava je više puta utvrdio da postupci u kojima se traži vanredno preispitivanje pravosnažno okončanih slučajeva, ne predstavljaju efektivne pravne lijekove, pošto u tim slučajevima postoji presuda kojom je pravosnažno okončan predmetni postupak o meritumu zahtjeva apelanta, koja je dobila snagu res iudicata (vidi mutatis mutandis odluku o dopustivosti bivše Evropske komisije za ljudska prava, X protiv Austrije, aplikacija broj 1760/63, Godišnjak IX (1966), str. 166 (174)) aplikacija broj E 10431/83, od 16. decembra 1983. godine, Odluke i izvještaji (DR) 35, str. 243). Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak odlučivanja o prijedlogu za vanredno preispitivanje Presude Kantonalnog suda kojom je pravosnažno okončan upravni postupak o meritumu apelantovog zahtjeva ne tiče odlučivanja o apelantovim građanskim pravima i obavezama u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, već se tiče isključivo odlučivanja o postojanju zakonskih uslova za vanredno preispitivanje pravosnažne presude. Stoga, predmetni postupak ne ulazi u opseg prava na pravično suđenje u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pa proizlazi da je apelacija u ovom dijelu ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine i Evropskom konvencijom.

Protek roka

8. Konačna odluka u ovom predmetu, u smislu prethodno izraženog stava, je Presuda Kantonalnog suda u Sarajevu, broj 009-0-U-06-000804 od 25. maja 2007., koja je uručena apelantu 27. juna 2007. godine, što je vidljivo iz dostavnice Kantonalnog suda, a apelacija je Ustavnom sudu podnesena 3. marta 2008. godine. Iz ovoga proizlazi da je apelacija podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda. U skladu sa navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio pobijanu presudu Kantonalnog suda.

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tač. 4. i 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, odnosno ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-670/08 (L. K.) | Sudska praksa | Aktio