Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1227/07 (A. K.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1227/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP-1227/07, rješavajući apelaciju Asima Kapetanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Asima Kapetanovića, podnesena protiv Presude Okružnog suda u Doboju, broj 013-0-U-06-

000-124 od 19. februara 2007. godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske, broj 18.05/2-P-556/06 od 9. augusta 2006. godine i Zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa, broj 05-050-14-188/02 od 26. novembra 2003. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.

OBRAZLOŽENJE

1. Asim Kapetanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sjedinjenih Američkih Država, koga zastupa advokat Cvijo Aničić iz Dervente, podnio je 26. aprila 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud), broj 013-0-U-06-000-124 od 19. februara 2007. godine, Rješenja Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Ministarstvo), broj 18.05/2-P-

556/06 od 9. augusta 2006. godine i Zaključka Odsjeka Ministarstva za izbjeglice i raseljena lica Derventa (u daljnjem tekstu Odsjek), broj 05-050-14-188/02 od 26. novembra 2003. godine.

2. Zaključkom Odsjeka, broj 5-050-14-188/02 od 26. novembra 2003. godine, koji je potvrđen Rješenjem Ministarstva, broj 18.05/2-P-556/06 od 9. augusta 2006. godine, odbačen je kao neblagovremen apelantov zahtjev za povrat u posjed stana u Derventi, ulica Srpske vojske SP-106, ulaz B, stan broj 24, drugi sprat (u daljnjem tekstu: predmetni stan). U obrazloženju zaključka je navedeno da je apelant zahtjev za povrat stana, za koji je Odsjek utvrdio da ne ulazi u kategoriju oštećenih stanova, podnio 8. marta 2002. godine, dakle po proteku zakonom propisanih rokova za povrat stanova.

3. Presudom Okružnog suda, broj broj 013-0-U-06-000-124 od 19. februara 2007. godine, odbijena je kao neosnovana tužba apelanta protiv Rješenja Ministarstva, broj 18.05/2-P-556/06 od 9. augusta 2006. godine. U obrazloženju presude Okružni sud je naveo da je u postupku koji je prethodio donošenju osporenog upravnog akta utvrđeno da je predmetni stan za stanovanje koristio privremeni korisnik od 1996. godine, koji je stan i sanirao, dok je kreditnim sredstvima Svjetske banke saniran stambeni objekat u kojem se nalazi predmetni stan (tehnički prijem sanacije stambenog objekta bio je 22. augusta 1998. godine), a što prističe iz tabelarnog pregleda Odjeljenja za stambeno komunalne poslove Opštine Derventa broj: 06-372-46 od 3. aprila 2003. godine, tj. isti je bio saniran i u funkciji stanovanja na dan 19. april 2000. godine. Okružni sud je zaključio da je prvostepeni organ postupio pravilno kad je odbacio apelantov zahtjev za povrat u posjed stana kao neblagovremen, a da je isto tako pravilno postupio tuženi organ kad je odbio žalbu apelanta kao neosnovanu, jer se navedeni stan ne može svrstati u kategoriju oštećenih ili uništenih stanova u smislu odredaba člana 32. stav 2. Zakona o prestanku primjene Zakona o korištenju napuštene imovine («Službeni glasnik Republike Srpske» br. 38/98, 12/99, 31/99, 38/99, 65/01, 13/02, 39/03 i 96/03- u daljnjem tekstu: Zakon o prestanku primjene) za koje je krajnji rok za podnošenje zahtjeva za vraćanje stanova 29. jun 2002. godine. Sud je naveo da je, prema članu 14. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prestanku primjene («Službeni glasnik Republike Srpske» broj 65/01), krajnji rok za povrat stana u posjed bio do 19. aprila 2000. godine za zahtjeve predane OMI, odnosno 19. jun 2000. godine za zahtjeve predate CRPC, te je zaključio da je apelant neblagovremeno podnio zahtjev za povrat predmetnog stana.

4. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravičan postupak iz člana II3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na dom iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.» Član 16. stav 1. i stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda glasi: «1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

4) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: (15) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu;»

6. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uvjeta) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 16. stav 1. Pravila Ustavnog suda (vidi odluke Ustavnog suda broj AP 283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP 106/04 od 18. januara 2005. godine).

7. U konkretnom slučaju apelantov zahtjev za povrat stana je zaključkom Odsjeka, koji je potvrđen rješenjem Ministarstva, odbačen kao neblagovremen. Okružni sud je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu usmjerenu na poništenje rješenja Ministarstva sa obrazloženjem da je zahtjev za povrat stana podnesen po proteku prekluzivnog roka pa je stav upravnih organa koji su odlučivali o zahtjevu za povrat zakonit i pravilan. Iz navedenog proističe da presuda Okružnog suda na koju se apelant žali, nije presuda o meritumu njegovog zahtjeva, jer je navedenom presudom samo odlučeno da li su zakonite ili ne procesne odluke upravnih organa kojima je apelantov zahtjev za povrat stana odbačen kao neblagovremen.

8. Dakle, nadležni organi uprave i redovni sud u upravnom sporu nisu raspravljali o osnovanosti zahtjeva apelanta za povrat stana u posjed, već je zahtjev odbačen iz formalnih razloga, s obzirom da nije podnesen u zakonom propisanom roku. Da bi se meritorno raspravljalo pitanje prava apelanta na povrat u posjed predmetnog stana, uključujući i postupak pred Ustavnim sudom, apelant je morao blagovremeno podnijeti zahtjev za povrat stana u posjed, tj. iscrpiti pravne lijekove (vidi mutatis mutandis odluku Ustavnog suda, broj U-22/00, od 22. i 23. juna 2001. godine, tačka 20, objavljenu u «Službenom glasniku Bosne i Hercegovine», broj 25/01 i broj AP-329/05 od 26. aprila 2005. godine). Prema tome, za meritorno razmatranje apelacije nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih po zakonu. Stoga, Ustavni sud zaključuje da apelant neblagovremenim podnošenjem zahtjeva nije efektivno iscrpio pravne lijekove (vidi odluku Ustavnog suda, broj AP-1310/06 od 15. februara 2007. godine).

9. Imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 15. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1227/07 (A. K.) | Sudska praksa | Aktio