Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1488/07 (H., A. i M. K., H., F. i H. Z.)

Odluka donesena 14. 10. 2008.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1488/07

Apelacija

Odluka o dopustivosti

14. 10. 2008.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić i sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine, u predmetu broj AP 1488/07, rješavajući apelaciju Hasibe Kadić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. i člana 59. stav 2. alineja 1. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Hasibe, Almira i Mirsada Kadić, Huseina, Fuada i Hasana Zirića, Sajme Hošić, Mirze i Fatime Mujagić podnesena protiv rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline, broj 11-

23-77-UP-1/07 od 19. februara 2007. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Hasiba, Almir i Mirsad Kadić, Husein, Fuad i Hasan Zirić, Sajma Hošić, Mirza i Fatima Mujagić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Bihaća, koje zastupa Mirsad Kadić advokat iz Bihaća, podnijeli su 22. maja 2007. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Kantonalnog ministarstva za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoline (u daljnjem tekstu: Kantonalno ministarstvo), broj 11-23-77-UP-1/07 od 19. februara 2007. godine. Apelanti su 5. jula 2007. i 4. marta 2008. godine dopunili apelaciju. U dopuni apelacije od 5. jula 2007. godine apelanti su tražili donošenje privremene mjere, kojom bi Ustavni sud zabranio Općini Bihać uknjižbu rješenja o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta na korištenje radi građenja do donošenja odluke o apelaciji.

2. Iz navoda apelanta i dokumentacije dostavljene Ustavnom sudu činjenice konkretnog predmeta mogu se sumirati na slijedeći način.

3. Rješenjem Skupštine Opštine Bihać (u daljnjem tekstu: SO Bihać), broj 06/3-471-2/78 od 31. marta 1978. godine, iz posjeda apelanata, kao ranijh vlasnika, izuzeto je između ostalog i zemljište označeno kao k.č. br.2627/1 u površini 8.230m2 upisanih u zk. Ul. br.1303 k.o. Bihać, po starom katastarskom operatu, odnosno k.č. br. 9664/1, iste površine, upisane u pl. br. 4200 k.o. Bihać, po novom katastarskom operatu, (u daljnjem tekstu: predmetno zemljište) a u svrhu realizacije regulacionog plana Ozimice II. Navedeno rješenje, koje je doneseno na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i zemljišta, je postalo pravosnažno nakon čega je provedeno u zemljišnoj knjizi čime je predmetno zemljište ušlo u Fond društvene svojine sa pravom raspolaganja u korist Općine Bihać te je na taj način postalo gradsko građevinsko zemljište kojim raspolaže i upravlja Općina.

4. Predmetno zemljište je rješenjem SO Bihać, broj 04/2-475-357/90 od 3. juna 1991. godine, dodijeljeno Preduzeću za građevinski inžinjering "Tempo" Zagreb (u daljnjem tekstu: korisnik), u svrhu izgradnje stambenog objeka «Blok-3» u naselju Ozimice II. Korisnik je shodno obavezi utvrđenoj rješenjem, u roku od godinu dana, konkretnije 6. marta 1992. godine, podnio zahtjev za izdavanje odobrenja za gradnju.

5. Nakon toga pred nadležnim općinskim organom paralelno su se vodila dva postupka i to postupak uknjižbe rješenja o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta korisniku shodno rješenju SO Bihać, broj 04/2-475-357/90 od 3. juna 1991. godine i postupak po zahtjevu apelanata za gubitka prava korištenja predmetnog zemljišta, kao predhodno pitanje u odnosu na postupak uknjižbe.

6. Osporenim rješenjem Kantonalnog ministarstva, broj 11-23-77-UP-1/07 od 19. februara 2007. godine, odbijen je zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podiglo Kantonalno tužilaštvo Unsko-sanskog Kantona Bihać (u daljnjem tekstu: Kantonalno tužilaštvo), a protiv rješenja Općinskog vjeća općine Bihać (u daljnjem tekstu: Općinsko vjeće), broj 02-02-1128/06 od 15. novembra 2006. godine (kojim je izmijenjeno rješenje SO Bihać o dodjeli gradskog zemljišta preduzeću Tempo, broj 04/2-475-357/90 od 3. juna 1991. godine, jer je sadržavalo nedostatke koji su ga činili neprovodivim-pogrešne oznake parcela i izmjena regulacionog plana prema kojoj je znatno smanjena površina predmetne građevinske parcele) i Javnog konkursa za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta objavljenog u listu Krajina 10. novembra 2006. godine. U obrazloženju osporenog rješenja je navedeno da zaključkom Općine Bihać, Služba prostornog uređenja, katastra i imovinsko pravnih poslova (u daljnjem tekstu: Služba), broj 03/3-31-2218/03 od 22. oktobra 2004. godine, koji je potvrđen rješenjem Federalne uprave za geodetske i imovinsko pravne poslove Sarajevo (u daljnjem tekstu: Federalna uprava), koji je donesen u postupku uknjižbe rješenja o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta Preduzeću za građevinski inžinjering "Tempo" Zagreb-Bihać, broj 05-31-3-1544/04 od 27. februara 2006. godine, apelantima nije priznato svojstvo stranka u tom postupku. U obrazloženju je navedeno da se gubitak prava korištenja zemljišta radi građenja, prema odredbama Zakona građevinskom zemljištu, utvrđuje rješenjem nadležnog općinskog organa uprave po službenoj dužnosti nakon provedenog postupka, te da stoga raniji vlasnici predmetnog-izuzetog građevinskog zemljišta ne mogu pokrenuti postupak gubitaka prava korištenja zemljišta radi građenja, niti mogu biti stranka u postupku utvrđivanja prava korištenja zemljišta radi građenja. Prema tome, Općinsko vijeće nije ni moglo donijeti odluku koja se pobija zahtjevom za zaštitu zakonitosti, s obzirom da je postupak gubitaka prava korištenja zemljišta radi građenja vođen po službenoj dužnosti okončan na način da je zaključkom Službe, broj 03/3-31-2048 od 13. novembra 2006. godine, postupak obustavljen budući da je korisnik ispoštovao obaveze iz rješenja o dodjeli gradskog građevinskog zemljišta. Nadalje je navedeno da što se tiče poništenja Javnog konkursa za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta ispoštovana zakonom propisana procedura, pa je shodno tome donesena odluka kao u dispozitivu.

7. Apelanti smatraju da im je osporenim rješenjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju.

8. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»

Član 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;»

9. Ustavni sud prvenstveno konstatira da su apelanti kao osporenu odluku izričito naveli rješenje Kantonalnog ministarstva, broj 11-23-77-UP-1/07 od 19. februara 2007. godine, kojim je odbijen je zahtjev za zaštitu zakonitosti koji je podiglo Kantonalno tužilaštvo, a protiv rješenja Općinskog vjeća, broj 02-02-1128/06 od 15. novembra 2006. godine i Javnog konkursa za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta objavljenog u listu Krajina 10. novembra 2006. godine.

10. Ustavni sud smatra da je potrebno kao prvo, odgovoriti na pitanje da li se predmetni postupak tiče određivanja građanskih prava i obaveza apelanata u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno pitanje, Ustavni sud mora da ispita da li je ishod ili «posljedica» predmetnog postupka («procedure»), u kojem je odlučivano o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je podiglo Kantonalno tužilaštvo, bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta.

11. U vezi sa tim, Ustavni sud smatra da u postupku, koji je okončan pobijanim rješenjem Kantonalnog ministarstva, broj 11-23-77-UP-1/07 od 19. februara 2007. godine, kojim je odbijen je zahtjev za zaštitu zakonitosti nije odlučivao o građanskim pravima i obavezama apelanta u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime iz obrazloženja osporenog rješenja je vidljivo da Općinsko vjeće nije ni moglo donijeti odluku koja se pobija zahtjevom za zaštitu zakonitosti, s obzirom da je postupak gubitaka prava korištenja zemljišta radi građenja vođen po službenoj dužnosti okončan, a što se tiče poništenja Javnog konkursa za dodjelu neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta ispoštovana je zakonom propisana procedura. Nadalje, Ustavni sud konstatira da apelantima nije priznato svojstvo stranaka ni u predhodnom upravnom postupku uknjižbe rješenja o dodjeli neizgrađenog gradskog građevinskog zemljišta i gubitka prava korištenja gradskog građevinskog zemljišta, a koji je predhodio postupku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Stoga, Ustavi sud zaključuju da ishod ili «posljedica» predmetnog postupka u kojem je odlučivano o zahtjevu za zaštitu zakonitosti koji je podiglo Kantonalno tužilaštvo, nije bila odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza apelanta. U skladu navedenim Ustavni sud smatra da je apelacija u odnosu na navode o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilna s Ustavom Bosne i Hercegovine.

12. Apelanti također navode da je osporenim rješenjem povrijeđeno njihovo pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola 1 uz Evropsku konvenciju. Međutim, Ustavni sud ponovo ukazuje da apelanti pobijaju rješenje doneseno u postupku po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, za koji je Ustavni sud već zaključio da se nije ticao građanskih prava apelanata a ni prava na imovinu. Naime, o pravu apelanata na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, pravomoćno je odlučeno rješenjem SO Bihać, broj 06/3-471-2/78 od 31. marta 1978. godine, kojim je iz posjeda apelanata, kao ranijh vlasnika, izuzeto predmetno zemljište, a koje rješenje nije predmet ove apelacije. Stoga, iz navedenih razloga proizilazi da je predmetna apelacija i u odnosu na član II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju također ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

13. Apelanti dalje ukazuju na povredu prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Budući da je prema praksi Ustavnog suda i Evropskog suda za ljudska prava, pravo na nediskriminaciju akcesorno pravo, to se povreda ovog prava može utvrđivati samo u vezi sa «uživanjem prava i sloboda garantovanih Evropskom konvencijom». Iako utvrđivanje kršenja nekog od garantovanih prava nije pretpostavka za primjenu člana 14. Evropske konvencije, ipak se ovaj član neće moći primijeniti ukoliko činjenice konkretnog slučaja ne ulaze «u opseg» garantovanog prava (vidi Evropski sud, Karlheinz Schmidt protiv Njemačke, presuda od 18. jula 1994. godine, Serija A broj 291-B, stav 22).

14. Imajući u vidu da je u konkretnom slučaju, Ustavni sud već zaključio da su navodi apelanta o kršenju prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) ustava Bosne i Hercegovine i član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine to su i navodi o povredi prava na nediskriminaciju iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije u vezi sa pravom na pravično suđenje i imovinu a budući da se radi o akcesornom pravu, također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16. stav 4. tačka 9. Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

16. S obzirom na odluku o dopustivosti u ovom predmetu, Ustavni sud zaključuje da nema osnova za razmatranje apelantovog prijedloga za donošenje privremene mjere.

17. U skladu sa članom VI/4. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednica

Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Seada Palavrić

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1488/07 (H., A. i M. K., H., F. i H. Z.) | Sudska praksa | Aktio