Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-1903/08 (B.B.)
Odluka donesena 14. 10. 2008.
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1903/08
Apelacija
Odluka o dopustivosti
14. 10. 2008.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Vijeću od pet sudija, u sastavu: predsjednica Seada Palavrić, potpredsjednici Miodrag Simović i Valerija Galić, sudije Mato Tadić i Mirsad Ćeman, na sjednici održanoj 14. oktobra 2008. godine u predmetu broj AP 1903/08, rješavajući apelaciju B.B, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 i člana 59 stav 2 alineja 1 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» br. 60/05 i 64/08), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija B.B. podnesena protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci broj 011-0-Kž-08-000 014 od 18. marta 2008. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. B.B. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Novog Grada podnio je 21. juna 2008. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banja Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 011-0-Kž-08-000 014 od 18. marta 2008. godine.
2. Presudom Osnovnog suda u Prijedoru (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 077-
0-K-06-000-114 od 26. oktobra 2007. godine, optuženi Milan Vuković, Milijana Dakić, Nedeljko Zgonjanin, Milan Stupar i Lela Savanović (u daljnjem tekstu: tuženi) su na osnovu člana 290 stav 1 tačka a. Zakona o krivičnom postupku ("Službeni glasnik RS" broj 50/03, sa izmjenama, u daljnjem tekstu: ZKP), oslobođeni optužbe da su počinili krivično djelo nesavjesnog rada u službi iz člana 354 stav 1 Krivičnog zakona RS ("Službeni glasnik RS" broj 49/03, sa izmjenama, u daljnjem tekstu: KZ RS) u sticaju sa krivičnim djelom falsifikovanja ili uništavanja službene isprave iz člana 379 stav 1 KZ RS. Na osnovu člana 108 stav 4 ZKP, apelant kao oštećena strana je upućen da pokrene imovinsko-pravnu parnicu.
3. Odlučujući o žalbi Okružnog tužilaštva Banja Luka i apelanta kao oštećenog protiv navedene presude, Okružni sud je donio Presudu broj 011-0-Kž-08-000 014 od 18. marta 2008. godine, kojom je odbio kao neosnovane žalbe Okružnog tužilaštva Banja Luka i apelanta u dijelu koji se odnosi na odluku o imovinsko-pravnom zahtjevu i potvrdio Presudu Osnovnog suda broj 077-0-K-06-000-114 od 26. oktobra 2007. godine, dok je apelantovu žalbu u preostalom dijelu odbacio kao nedozvoljenu, pošto je žalbu izjavilo neovlašćeno lica (u smislu člana 299 stav 4 ZKP), a apelant je u tom dijelu i odustao od žalbe.
4. Apelant smatra da mu je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo iz člana 7 Evropske konvencije, te pravo na nediskriminaciju iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije i člana 1 Protokola broj 12 uz Evropsku konvenciju. Sem toga, apelant smatra da je došlo do povrede Ustava Republike Srpske i to čl. 10, 14, 16, 17, 33, 39 stav 1 i člana 45.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredbi člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi: «Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.»
Član 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda glasi: «Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva: 9. apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom.»
6. Sporno pitanje u konkretnom slučaju je da li je osporenom presudom donesenom u krivičnom postupku protiv trećih lica, a u kom je apelant imao status oštećenog, povrijeđen član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i član 6 stav 1 Evropske konvencije. Postavlja se, dakle, pitanje da li u ovom slučaju apelant uživa zaštitu prava na pravično suđenje u okviru značenja člana 6 stav 1 Evropske konvencije, koja priznaje pravo svakog pojedinca na određenu procesnu zaštitu prilikom utvrđivanja osnovanosti krivične optužbe protiv njega.
7. U konkretnom slučaju, redovni sudovi su odlučivali o krivičnoj odgovornosti trećih lica, a apelant se, kao oštećeni, žali na sudske odluke kojima su ta lica oslobođena od optužbe. U vezi s tim navodima, Ustavni sud ukazuje da, shodno sopstvenoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava, član 6 Evropske konvencije u krivičnim postupcima garantuje pravo na zaštitu samo onome protiv koga se «utvrđuje [...] osnovanost bilo kakve krivične optužbe». Naime, samo takvo lice može da se smatra «žrtvom» u smislu člana 6 Evropske konvencije. Shodno tome, obrnuto tumačenje člana 6 Evropske konvencije, prema kom bi se pravo na pravičan postupak garantovalo i nekome ko traži da se utvrdi osnovanost krivične optužbe protiv drugog lica ili ko je na drugi način zainteresovan za rezultat tog krivičnog postupka, prevazilazilo bi okvire tumačenja člana 6 Evropske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 408/04 od 18. januara 2005. godine).
8. Iz navedenog proizilazi da član 6 stav 1 Evropske konvencije nije primjenljiv na konkretan slučaj. Budući da član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine ne pruža širi obim zaštite od člana 6 Evropske konvencije, slijedi da su navodi apelacije vezani za povredu prava na pravično suđenje inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Dalje, u krivičnom postupku u kom je donesena osporena odluka, nije odlučivano ni o ostalim pravima na koja se pozvao apelant, nego je isključivo odlučivano o krivičnoj optužbi protiv trećih lica, te su i ostali navodi iz apelacije inkompatibilni ratione materiae sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 16 stav 4 tačka 9 Pravila Ustavnog suda, shodno kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/4 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednica
Ustavnog suda Bosne i Hercegovine,
Seada Palavrić